Duhovne misli sv. Ivana Marije Vianneya
''Zapamtite, djeco moja, blago jednog kršćanina ne leži na zemlji, ono je u nebu.''
Sveti Ivan Marija Vianney bio je francuski svećenik poznat po svojoj jednostavnosti, pobožnosti i neumornom ispovijedanju vjernika. Živio je u 19. stoljeću i većinu svog života proveo kao župnik u malom selu Ars, kamo je privlačio tisuće hodočasnika. Bio je osobito poznat po svom daru razlučivanja i dubokom suosjećanju prema grješnicima. Crkva ga je proglasila zaštitnikom župnika. Donosimo neke njegove misli iz bogate riznice duhovne ostavštine.
– I ako bi netko bio svet i mogao učiniti čuda, ali bi mu nedostajala ljubav, on ne će doći u nebo.
– Nema ništa smješnijeg i glupljeg nego uvijek samo govoriti o tome što čovjek ima i što sve može.
– Svi svetci nisu dobro započeli, ali svi su dobro završili.
– Ništa ne vrijeđa Boga tako puno nego kada čovjek sumnja u Njegovo milosrđe.
– Neki kažu: ''Ovaj iskoristi loše sve što mu dam!'' Siromah treba s tim učiniti što on želi; on mora podnijeti račun o korištenju vaše milostinje i vi o milostinji koju ste mogli dati, a niste.
– Bog nije onaj koji nas osuđuje, nego se mi sami osuđujemo svojim grijesima. Prokleti se ne tuže na Boga, oni se tuže sami na sebe.
– Nakon što nam je Isus Krist sve ostalo darovao što nam je mogao dati, želio nas je učiniti nasljednicima dragocjenosti koja postoji, i to je Njegova sveta Majka.
– Vidite, djeco moja, mi moramo zapamtiti da imamo dušu koju moramo spasiti i vječnost koja nas čeka. Svijet, njezini bogataši, udobnosti i časti će proći; nebo i pakao nikad ne će proći. Zato, budite budni!
– Sva dobra djela zajedno ne ostvaruju vrijednost jedne jedine misne žrtve, jer djela su od čovjeka; Misa je pak Božje djelo.
– Naše pogrješke su kao zrno pijeska kraj planine Božjega milosrđa.
– Zapovijedi su uputstva koja nam Bog daje kako se ne bismo izgubili na putu prema nebu. One su kao putokazi na raskrižjima.
– Zapamtite, djeco moja, blago jednog kršćanina ne leži na zemlji, ono je u nebu. Prema tamo moramo svi upraviti svoje misli, gdje je naše blago.
– Ni jedan čas nije dragocjeniji i uspješniji da nam ishodi milost obraćenja nego je čas pretvorbe kod sv. Mise. O, kad bi roditelji, očevi i majke, znali ovaj dragocjeni čas na pravi način iskoristiti, tada njihova djeca ne bi bila tako neposlušna, tako daleko od puta koji vodi u nebo. O, bijedni ljudi, koji tako beskrajno blago imaju pred sobom, a ipak se ne koriste njime!
