Epohalne promjene ili promjena epohe u Crkvi

Katolička crkva institucija je koja svoje poslanje temelji na Evanđelju. Glavne poruke Evanđelja jesu ljubav, mir, opraštanje, obraćenje, milosrđe, poštivanje svake osobe bez obzira na njezinu prošlost i sadašnjost. Ove vrijednosti baštine se tijekom proteklih 20 stoljeća u većoj ili manjoj mjeri. Tijekom dvije tisuće godina bilo je različitih pogrješnih koraka, odluka i djelovanja, ali na ovaj ili onaj način uvijek se, nadahnućem Duha Stoga, po pojedincima ili skupinama, najčešće osnivačima i osnivačicama redovničkih zajednica, Crkva vraćala na svoje temelje. Mnogi kažu kako je povijest Crkve povijest kriza. 

Krize koje su obilježile Katoličku crkvu u najnovije vrijeme, točnije u drugoj polovici 20. stoljeća i početkom 21. stoljeća, vežu se uz seksualno zlostavljanje maloljetnika i odraslih ranjivih osoba, koje su počinili kler, redovnici i redovnice te laici koji imaju određene službe u crkvenim institucijama. Ovo je vrlo osjetljiva tema koju mnogi najradije zaobilaze jer za sobom povlači brojne kontroverze i bolne osjećaje. Skandali ove vrste protive se nauku Crkve i njezinu poslanju. Osim zlodjela seksualnog zlostavljanja najranjivijih u društvu, dodatno zgražanje javnosti u samim početcima izazvala je nespremnost i mlakost Crkve i njezinih poglavara za suočavanje s tim problemom i iznalaženjem konkretnih rješenja kako se u budućnosti ovo više ne bi ponavljalo.

Posebice ako se uzme u obzir da Crkva neprestano poziva na pokajanje, ispovijed i priznanje grijeha, nerijetko u praksi takvo djelovanje nije očitovano. Naravno, neosporno je kako su mnoge optužbe bile lažne i zlonamjerne, a sve s ciljem da se našteti ugledu Katoličke crkve i nekih njezinih službenika. Mnogu su napustili Katoličku crkvu, ili ne prakticiraju svoje katoličanstvo, upravo zbog ovakvih skandala. Neupitno je također kako je sve ovo, bez obzira na istinitost optužbi, uvelike naštetilo ugledu Crkve kao institucije koja promiče moral. 

Veću pažnju javnosti ovakvi slučajevi imali su krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, ponajviše u Sjedinjenim Američkim Državama, Irskoj, Belgiji i Australiji. Nametnula su se brojna pitanja poput onih kako se to uopće može dogoditi, što je zakazalo, kako reagirati, kako ove slučajeve riješiti i događaju li se ovakvi slučajevi i u drugim vjerskim zajednicama. Prvotno se pokazalo nesnalaženje, kako Crkve tako i sveopće javnosti, u reakciji, ali i samom rješavanju slučajeva. Kako je vrijeme odmicalo tako je Crkva davala sve konkretnije odgovore i nudila konkretna rješenja, posebice tijekom posljednjih triju pontifikata: Ivana Pavla ll. (1978. – 2005.), Benedikta XVI. (2005. – 2013.) i Franje (od 2013.). Zajedničko je bilo to da u središte treba staviti žrtve zlostavljanja. Od 2001. do 2010. Sveta Stolica ispitivala je slučajeve seksualnog zlostavljanja za otprilike 3000 svećenika. Neki od njih imali su i pedesetak godina.   

Ovakvi slučajevi nisu zaobišli ni našu zemlju. Naputkom iz Vatikana, svaka biskupija, pa tako i one u Hrvatskoj, morala je osnovati ured koji će se baviti rješavanjem ovakvih situacija. Prošle jeseni na redovnom zasjedanju HBK-a osnovano je posebno tijelo koje će se baviti ovom tematikom na nacionalnoj razini. Njegov je puni naziv: ''Nacionalni ured HBK za zaštitu maloljetnika i odraslih ranjivih osoba''. Broji 13 članova, među kojima su svećenici, redovnice, ali i vjernici laici. U pravilniku o ustroju i djelovanju ovog ureda navedeno je kako se ,,rad i ustroj Ureda temelje [se] na načelima dobrobiti maloljetnika i odraslih ranjivih osoba, slobodne dojave moguće žrtve, odnosno njezinih zakonskih skrbnika ili trećih osoba, učinkovite zaštite žrtava i njihovih obitelji, pretpostavke nedužnosti mogućeg počinitelja te prvenstva nadležnosti i odgovornosti ordinarija u postupanju povodom prijava''.  S obzirom na to da je ovaj ured relativna novost, potrebno je vrijeme kako bi se razmotrilo konkretno djelovanje i njegove rezultate. Brojni napisi u medijima privukli su pažnju javnosti, a predstavnici Crkve različito su komentirali ovakve pojave ili su komentari izostali.

Tema seksualnih skandala u crkvenim krugovima tema je od koje se ne može pobjeći, ma koliko god bilo teško suočavanje sa slučajevima zlostavljanja. Neupitno je kako je potrebno učiniti sve kako se ovakva zlodjela više ne bi događala, kako bi se žrtvama pomoglo, a počinitelje ovih zlodjela pravovaljano sankcioniralo.

***Članak je dio niza ''Crkva koja ranjava'', a objavljen je u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije. Dopušteno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena Autora.***