[FOTO] Misa zahvalnica za dolazak relikvija sv. Franje u Sisak
''Taj je svetac doista bio kao vječno zaljubljen u Boga i cijelim svojim životom toliko ga je svjedočio da je to nemoguće opisati riječima.''
Sisački biskup Vlado Košić predslavio je u nedjelju, 6. listopada, u crkvi sv. Josipa Radnika u Sisku Misu zahvalnicu povodom dolaska relikvije sv. Franje Asiškog u ovu župu. Koncelebrirali su domaći župnik fra Ivan Bradarić te službeni pratitelji relikvije, fra Zvonimir Pervan i fra Vlado Vidović, a tijekom Mise su ispovijedali župni vikar fra Nikola Šantek i župnik iz Velike Ludine Josip Bulat.
Relikvija sv. Franje u Sisku okupila je brojne vjernike, župljane, ali i hodočasnike iz drugih župa i gradova, uključujući franjevačka bratstva iz Kloštar-Ivanića, Hrvatske Kostajnice i Hrvatskog Čuntića, koji su tijekom cijelog dana častili relikviju te u osobnoj pobožnosti razmatrali o njegovu životu i svetosti.
Na početku je sve okupljene, a posebno predvoditelja slavlja, pozdravio župnik fra Ivan, poručivši kako je danas ova zajednica duhovno i materijalno povezana s Asizom, odakle je ova relikvija stigla. Fra Ivan je istaknuo kako je to uistinu čudo sv. Franje, jer su tijekom cijelog dana kolone hodočasnika dolazile častiti relikviju.
Biskup Košić izrazio je veliku čast što može predslaviti ovo slavlje kojim zahvaljujemo Bogu za dolazak ove relikvije, te nas pozvao da se nadahnemo primjerom sv. Franje i slijedimo Krista njegovim stopama.
Prisjetio se kako je sv. Franju zavolio još kao sjemeništarac, kada ga je upoznao kroz životopis ''Vječni zaljubljenik'' Ivana Ćuka.
''Taj je svetac doista bio kao vječno zaljubljen u Boga i cijelim svojim životom toliko ga je svjedočio da je to nemoguće opisati riječima. Govore da je u Asizu i po okolnim brdima i mjestima neprestano plakao i govorio: 'Ljubav nije ljubljena.' To znači da Bog, koji je ljubav, nije doživio da mu mi ljudi uzvraćamo tu ljubav. Bio je toliko zadivljen Bogom da je cijeli dan znao klečati pred jednom travkom ili cvijetom. Naš prof. Duda znao je reći da je najveća molitva sv. Franje upravo priroda. Toliko je volio sva Božja stvorenja da je pjevao bratu Suncu i Mjesecu, te braćom nazivao sva stvorenja, veličajući tako Boga. Divio se Bogu koji je prisutan među nama, ali 'Ljubav nije ljubljena.' A onda je zaželio biti potpuno sjedinjen s Kristom, ono što sv. Pavao kaže: 'Ne živim više ja, nego živi u meni Krist.' Otišao je u La Vernu, gdje je primio rane na svom tijelu. Bilo je to 17. rujna, prije točno 800 godina. Franjo nije molio Isusa da mu dadne rane, već da se Njemu suobliči, a Isus mu je dao svoje rane. Ako želiš biti Njemu sličan, moraš trpjeti i primiti znakove Njegove muke. Na taj način Isus ga je obilježio, a on mu je zahvaljivao, iako ga je to koštalo puno patnje, trpljenja i suza. Ali, on je i na taj način proslavio Boga jer je bio nalik Kristu. I mi smo na neki način pozvani biti jedno s Kristom, to je poruka sv. Franje. No, trebamo znati da će nas to koštati, jer ako želiš biti jedno s Kristom i Njemu suobličen, to će te stajati križa, trpljenja i patnje. Ali, to je ljubav, jer prava ljubav bez patnje ne postoji. Prava ljubav je žrtva, i kao što je rekao kardinal Kuharić, prava ljubav je umiranje, tko voli, taj mora biti spreman umrijeti za drugoga.''
Osvrćući se na pročitanu Božju riječ, biskup Košić je rekao da smo svi pozvani biti ljubav, jer, kao što kaže Knjiga Postanka, Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku. ''O ljubavi govore i današnja čitanja koja nam dozivaju u pamet pravu sliku obitelji, muža i žene koji u ozračju braka stvaraju obitelji i prihvaćaju djecu. Nije dobro da čovjek bude sam, reče Gospodin, zato je Adamu doveo različita stvorenja, ali ni jedno od tih životinja i stvari nije mu se pokazalo dostatnom pomoći. Tada Bog iz samoga tijela čovjekova, iz rebra, stvara ženu i oni su jedno. Zanimljiva je rečenica na kraju čitanja iz Knjige Postanka: 'Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza ženu svoju i dvoje njih bit će jedno tijelo.' Isto to ponavlja nam i Isus u današnjem Evanđelju kada ga farizeji pitaju može li muškarac otpustiti svoju ženu, jer je Mojsije tako dopustio. Isus zato upozorava i kaže kako u početku nije bilo tako, Bog to nije htio. Božja nakana nije bila da se muž i žena rastaju, već da ostanu vjerni jedno drugome, jer 'što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.' To je i smisao kršćanske ženidbe. Kada se dvoje njih uzima u crkvi pred oltarom, oni jedno drugome obećavaju vjernost i dobivaju milost Božju da mogu živjeti zajedno do kraja života. To je taj smisao – da su dvoje jedno i da ih je Bog združio'', rekao je biskup, zaključivši na kraju kako obitelj nije ljudska, već Božja tvorevina te kako je zbog toga sveta.
Na kraju Mise uslijedio je blagoslov te čašćenje relikvije sv. Franje prije njezina odlaska u franjevački samostan u Vinkovcima.
