[FOTO] Papa: "Duh Evanđelja je duh prihvaćanja, otvorenosti prema svima"
Papa Franjo trenutačno boravi na apostolskom pohodu u Luksemburgu, gdje se susreo s biskupima i svećenicima.
Govor pape Franje prenosimo u cijelosti.
"Kraljevsko Visočanstvo, gospodine kardinale i braćo biskupi, draga braćo i sestre!
Jako sam sretan što sam ovdje s vama, u ovoj veličanstvenoj katedrali. Zahvalan sam Velikom vojvodi i njegovoj obitelji na njihovoj prisutnosti; i zahvaljujem kardinalu Jean-Claudeu Hollerichu na njegovim lijepim riječima, kao i Diogu, Christine i sestri Mariji Perpetui na njihovim svjedočanstvima.
Naš susret odvija se u sklopu važnog marijanskog jubileja, kojim se luksemburška Crkva prisjeća četiri stoljeća pobožnosti prema Mariji, Tješiteljici žalosnih, zaštitnici zemlje. Tema koju ste odabrali za moj posjet dobro pristaje ovom naslovu: Služiti. Tješiti i služiti, zapravo, dva su temeljna aspekta ljubavi koju nam je Isus dao, koju nam je povjerio kao poslanje (usp. Iv 13,13-17) i koju nam je pokazao kao jedini put do punine radosti (usp. Dj 20,35). Zato ćemo uskoro, u uvodnoj molitvi Marijanske godine, zamoliti Majku Božju da nam pomogne da budemo ''misionari, spremni svjedočiti radost Evanđelja'', suobličujući svoja srca Njezinu, da se stavimo u službu naše braće. Tada možemo stati i razmisliti o ovim trima riječima: služenje, poslanje i radost.
Prvo služenje. Maloprije je rečeno da luksemburška Crkva želi biti 'Crkva Isusa Krista koji nije došao da bude služen, nego da služi' (usp. Mt 20,28; Mk 10,45). Prisjetili smo se i slike svetoga Franje kako grli gubavca i liječi mu rane. Ja, iz svoje službe, želio bih vam danas preporučiti vrlo bitan aspekt: prihvat (dobrodošlica). Činim to ovdje, među vama, na poseban način, jer vaša zemlja ima i održava živom, na ovom polju, stoljetnu tradiciju, kako nas je podsjetila sestra Maria Perpetua, a kako je više puta istaknuto, i u drugim svjedočanstvima, u pokliku: 'Todos, todos, todos!' / 'Svi, svi, svi!', koji se ponavlja u raznim prilikama. Da, duh Evanđelja je duh prihvaćanja, otvorenosti prema svima i ne dopušta nikakvu vrstu isključenja (usp. apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 47). Stoga vas potičem da ostanete vjerni ovoj baštini, nastavljajući činiti svoju zemlju prijateljskim domom za svakoga tko pokuca na vaša vrata tražeći pomoć i gostoprimstvo.
To je dužnost pravednosti, i prije ljubavi prema bližnjemu, kako je rekao sveti Ivan Pavao II., podsjećajući na kršćanske korijene europske kulture. Potaknuo je mlade u Luksemburgu da utru put prema 'Europi ne samo proizvoda i dobara, nego vrednota, ljudi i srca', u kojoj se Evanđelje dijeli 'u riječ navještaja i u znaku ljubavi' (govor mladima Velikog Vojvodstva Luksemburga, 16. svibnja 1985., 4). Ističem: Europa i svijet u kojem se Evanđelje dijeli u riječi navještaja u kombinaciji sa znakovima ljubavi.
To nas dovodi do druge teme: poslanje. Kardinal nadbiskup je maloprije govorio o 'evoluciji luksemburške Crkve u sekulariziranom društvu'. Svidio mi se ovaj izraz: Crkva se u sekulariziranom društvu razvija, sazrijeva, raste. Ne povlači se u sebe, tužna, rezignirana, ogorčena, nego prihvaća izazov. U vjernosti vrijednostima svih vremena, ponovno otkriva i vrednuje putove evangelizacije na nov način, sve više prelazeći s jednostavnog pristupa pastorala na pristup misionarskog naviještanja. I da bi to učinila, spremna je evoluirati: na primjer, kako nas je Christine podsjetila, u dijeljenju odgovornosti i službi, hodajući zajedno kao zajednica koja naviješta i čineći sinodalnost 'trajnim načinom odnosa' među svojim članovima.
Mladi prijatelji koji su izveli neke od scena iz mjuzikla Laudato si' pokazali su nam prekrasnu sliku vrijednosti ovog rasta. Bravo! Hvala vam na daru koji ste nam darovali! Vaš rad, rezultat zajedničkog nastojanja koji je uključio mnoge u Nadbiskupiji, dvostruko je proročki znak za sve nas! Podsjeća nas prije svega na naše odgovornosti prema 'zajedničkom domu' čiji smo čuvari, a ne vladari. To nas također nuka da razmišljamo o tome kako ovo poslanje, proživljeno zajedno, samo po sebi predstavlja prekrasan zborski instrument koji svima govori o ljepoti Evanđelja. I ovo je važno za nas: ono što nas pokreće na poslanje nije potreba za 'povećavati brojnost', za 'prozelitizmom', nego želja da što više braće i sestara upozna radost susreta s Kristom.
To je, osim poteškoća, živi dinamizam Duha Svetoga koji djeluje u nama! Ljubav nas nuka da naviještamo Evanđelje otvarajući se drugima. Izazov navještaja čini da rastemo kao zajednica, pomaže nam da prevladamo strah od novih putova i tjera nas da sa zahvalnošću prihvatimo svačiji doprinos. To je lijepa dinamika, zdrava, radosna, koju je dobro gajiti u sebi i oko sebe.
I tako dolazimo do treće riječi: radost. Diogo se, govoreći o iskustvu Svjetskog dana mladih, prisjetio sreće koju je osjećao uoči slavlja iščekujući, zajedno s vršnjacima svih naroda i nacija, trenutak našeg susreta, kao i emocije buđenja ujutro nakon toga, okružen mnogim prijateljima; kao i entuzijazam koji smo osjetili tijekom priprema koje smo zajedno radili u Portugalu i radost, nakon godinu dana, ponovnog okupljanja s ostalima ovdje u Luksemburgu. Jeste li vidjeli? Naša je vjera takva: ona je radosna, 'pleše' jer nam govori da smo djeca Boga koji je prijatelj čovjeka, koji želi da budemo sretni i ujedinjeni i koji se najviše veseli našem spasenju (usp. Lk 15,4-32; sveti Grgur Veliki, Homilije na Evanđelja; 34,3).
U tom smislu, želio bih zaključiti prisjećajući se još jedne lijepe tradicije vaše zemlje, o kojoj su mi govorili: proljetne procesije, Springprozession, koja se održava u Echternachu na Duhove, u spomen na neumorni misionarski rad svetog Willibrorda, evangelizatora ovih zemalja. Cijeli grad pleše ulicama i trgovima, zajedno s brojnim hodočasnicima i posjetiteljima koji dolaze, a procesija postaje golemi, jedinstveni ples. Odrasli i djeca, svi zajedno plešu prema katedrali – čuo sam da ove godine čak i po kiši, svjedočeći s oduševljenjem, na spomen svetog Pastira, kako je lijepo hodati zajedno i naći se kao braća oko stola našega Gospodina.
Drage sestre, draga braćo, lijepo je poslanje koje nam Gospodin povjerava, tješiti i služiti po uzoru Marijinu i uz Njezinu pomoć. Hvala vam za posao koji činite, ali i za velikodušnu pomoć koju ste željeli podijeliti s onima u potrebi. Blagoslivljam vas i molim za vas. I vi također, molim vas molite za mene."