Franjo – papa migranata

Migranti i izbjeglice među glavnim su prioritetima pontifikata papa Franje. Već od prvih dana upravljanja Crkvom pokazivao je veliko i živo zanimanje za ovu skupinu ljudi, posvećujući im  pažnju u svojim javnim govorima, dokumentima i u raznim drugim okolnostima. Proteklog vikenda Sveti Otac boravio je u dvodnevnom posjetu Marseilleu – jednom od multikulturalnijih i multietničkih gradova ne samo u Francuskoj već i u cijelom mediteranskom bazenu. U nedjelju 24. rujna pod geslom ''Slobodni otići, slobodni ostati'' Crkva je proslavila 109. svjetski dan selilaca i izbjeglica.

Nedugo nakon konklava u ožujku 2013., na kojima je kardinal Bergoglio izabran za papu, Franjo je jasno naznačio da će pitanje migracija biti jedna od njegovih najvećih briga i jedna od primarnih zadaća njegova pontifikata. Potječući iz obitelji doseljenika iz talijanskog Pijemonta, osjećao je da je na neki način 'osuđen' uhvatiti se ukoštac s ovim ogromnim društvenim, političkim i kulturnim pitanjem.

Putovanje na Lampedusu i Lezbos

Izrazio je to u mnogim svojim izjavama prvih mjeseci nakon preuzimanja upravljanja Crkvom, ali najznačajnija potvrda tomu bilo je njegovo putovanje na Lampedusu 8. srpnja 2013. godine. Ovaj mali talijanski otok, udaljen 150 km od obale Sjeverne Afrike, bio je odredište njegova prvog putovanja izvan Rima. Otišao je tamo kako bi odao počast više od 20 000 migranata koji su se tijekom četvrt stoljeća utopili u Sredozemnomu moru na putu prema Italiji. Sam odabir ovog mjesta kao odredišta prvog putovanja bio je vrlo značajan i imao je povijesnu dimenziju. Novi Papa svoje je hodočašće svijetom započeo s mjesta koje simbolizira dramu migranata.

Vrhunac posjeta bilo je Papino isplovljavanje na pučinu na patrolnom brodu talijanske obalne straže. Ondje je bacio vijenac u more kao znak počasti žrtvama nesreća u kojima su stradale izbjeglice. Susreo se također i sa skupinom migranata u mjestu koje je namijenjeno za njihov boravak na otoku.

Drugi važan događaj bila je sveta Misa koju je Franjo predslavio na gradskom stadionu, u blizini ''groblja brodova'', na oltaru koji je bio napravljen upravo od olupina brodova. U propovijedi je osudio ''globalizaciju ravnodušnosti'' koja se događa u svijetu. Istaknuo je kako je došao ovamo ''svima prodrmati savjest'' i uvjeriti ih da promijene stav prema drami useljavanja. ''Ova naša braća i sestre pokušali su pobjeći iz teških situacija kako bi pronašli malo mira i tišine; tražili su bolje mjesto za sebe i svoje obitelji, a našli su smrt'', istaknuo je Sveti Otac govoreći o žrtvama utapanja.

Papa je pozvao na molitvu kako bi nam "Gospodin dao milost da plačemo nad svojom ravnodušnošću, nad okrutnošću koja je u svijetu, u nama, ali također u onima koji anonimno donose društveno-ekonomske odluke koje otvaraju put dramama poput ove." Također, zapitao se: "Tko je plakao za tim ljudima na brodovima, za mladim majkama s djecom?"

Međunarodne organizacije procjenjuju da je u posljednjih deset godina, koliko je prošlo od boravka Svetog Oca na Lampedusi, u valovima Sredozemnog mora stradalo najmanje 28 000 migranata.

Tri godine kasnije, 16. travnja 2016., Papa je otputovao na grčki otok Lezbos, koji se nalazi u Egejskom moru u blizini Turske obale, koja je tada doživljavala tragediju masovnog priljeva izbjeglica s Bliskog istoka, uglavnom Sirijaca, iz svoje domovine ogrezle u ratu i gladi. Ovo putovanje imalo je ekumensku dimenziju, jer su osim Franje na njega došla i dvojica istaknutih službenika pravoslavlja: carigradski patrijarh Bartolomej i arhiepiskop atenski i cijele Grčke Jeronim. Na kraju su potpisali zajedničku deklaraciju kojom pozivaju vlade i međunarodne organizacije da poduzmu mjere za rješavanje izbjegličke krize, okončanje rata i nasilja na Bliskom istoku, za trajni i pravedni mir te za omogućavanje povratka prisilno izbjeglih u domovine.

Na povratku u Rim Papa je u svoj zrakoplov primio nekoliko obitelji sirijskih izbjeglica.
Pet godina kasnije, 5. prosinca 2021., Franjo je ponovno posjetio ovaj otok, ovoga puta grad Mytilini – njegovo glavno administrativno središte. Tamo ga je pratio pravoslavni arhiepiskop Hieronim, s kojim su zajedno obišli izbjeglički kamp.

Ostala putovanja

Susreti s migrantima i izbjeglicama bili su redoviti dio Papinih putovanja i u druge zemlje, primjerice u Srednjoafričku Republiku (29. – 30. studenog 2015.), Mjanmar (27. – 30. studenog 2017.), Irak (5. – 8. ožujka 2021.) i Južni Sudan (2. – 5. veljače 2023.). Papa se u tim, ali i u drugim zemljama ne samo susretao već i razgovarao s migrantima koji ondje borave. Također, uvijek je pozivao vlade i cjelokupnu javnost da poduzmu mjere kako bi se zaustavile ove prisilne 'seobe naroda': borbom protiv njihovih uzroka, a to su ratovi i oružano nasilje, politički i vjerski progoni te uvijek prateća glad, siromaštvo, društvene nejednakosti i drugi fenomeni.

Papinski dokumenti

Zanimanja Svetog Oca Franje za pitanje migranata i izbjeglica posebno dolaze u papinskim dokumentima. Spomenimo prije svega encikliku ''Fratelli tutti'' – o sveopćem bratstvu i prijateljstvu među ljudima, potpisanu u Asizu 4. listopada 2020. Dokument je to u kojemu su ove teme prisutne kroz čitav sadržaj, međutim drugo poglavlje pod nazivom ''Stranac na putu'', isključivo se bavi pitanjem migracija. Kroz sva ostala poglavlja Papa progovara o potrebi otvaranja drugima, ograničavanju granica, razmjeni darova itd.

Sadašnji Papa, na tragu svojih prethodnika, osobito sv. Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., svake godine priprema i objavljuje poruku povodom sljedećih svjetskih dana selica i izbjeglica koje Katolička crkva obilježava od 1914. godine – isprva na različite datume, a od 2019. godine – posljednje nedjelje rujna. Ovogodišnja poruka, povodom 109. obljetnice 24. rujna, naslovljena je ''Slobodni birati: iseliti se ili ostati''. Obilježavanje ovog dana omogućilo je, kako sadašnjem Papi tako i njegovim prethodnicima, predstaviti i aktualizirati nauk Crkve o ovoj temi.

Izbjeglice i lokalna društva – prava i obveze

Može se reći da papa Franjo s jedne strane brani pravo izbjeglica i migranata da se slobodno kreću i traže utočište u Europi ili na drugim kontinentima, a s druge strane, nastoji naznačiti konkretne pravce djelovanja koji bi mogli zaustaviti masovno kretanje tih ljudi. Također, naglašava da izbjeglice imaju obvezu integrirati se u nove zajednice i prilagoditi se pravilima koja tamo vladaju.

Papa snažno ističe kako ljudi imaju pravo promijeniti mjesto stanovanja i nitko im to ne smije zabranjivati ili ih ometati, a treba pomoći onima koji se na takvim putovanjima susreću s raznim problemima. To se posebno može odnositi na ekspedicije plovnim putovima, često na pretovarenim i neprikladnim brodovima, tijekom kojih mnoge izbjeglice smrtno stradaju na morskoj pučini. Dužnost je svih službi spasiti živote tih ljudi, ističe Sveti Otac.

Naglašava da izbjeglice i migranti također imaju pravo na život u pristojnim uvjetima u novim mjestima stanovanja, na medicinsku skrb i obrazovanje. Konkretno, Papa sažima program integracije izbjeglica i migranata u nove sredine u nekoliko programskih slogana: ''Primi'', ''Promiči'', ''Zaštiti'' i ''Integriraj''.

Migrante stoga treba prihvatiti uz poštovanje njihova dostojanstva i puna ljudska prava, svakomu od njih pružiti potrebnu pomoć, te se konačno moraju integrirati, odnosno upoznati kulturu određenog naroda te pravila i zakone koji vrijede. Također im treba olakšati integraciju u lokalno društvo, omogućiti njihovoj djeci školovanje, pomoći im u pronalasku posla itd. Posebne zadaće i odgovornosti imaju kako državna vlast tako i ljudi i institucije Crkve, posebice Caritas. Papa je prije nekoliko godina čak predložio da svaka katolička župa u Europi, a ima ih nekoliko stotina tisuća, dobrovoljno prihvati barem jednu izbjegličku obitelj, što bi – po njegovu mišljenju – značajno smanjilo žestinu problema migracija.

U svom naučavanju Sveti Otac nipošto nije naivan, kako mu se često predbacuje. Što se tiče migranata, svjestan je da i ovaj problem ima "drugo dno", a to je sve veći broj nekontroliranih dolazaka u pojedine zemlje, posebice zapadne. Priljev izbjeglica stvara sve više problema postojećim strukturama država koje su se razvijale godinama i stoljećima, mijenja njihov etnički sastav, nerijetko pridonosi porastu kriminala na njihovu području itd. Stoga je Franjo više puta istaknuo potrebu cjelovitog, globalnog uređenja ove problematike.

Prije svega se bavi akcijama za okončanje oružanih sukoba koji pogađaju zemlje iz kojih migranti dolaze, odnosno iz kojih bježe. Ratovi i popratna smrt, razaranja, glad, bolesti i druge tragedije tjeraju ljude na bijeg. Stoga moramo težiti smirivanju situacije na terenu. No, ako nije moguće u potpunosti eliminirati ova "lutanja", njihovim sudionicima treba osigurati pristojne uvjete kretanja, stvaranjem tzv. humanitarnih koridora, koji omogućuju dolazak ljudi iz inozemstva na uredan, relativno civiliziran način i bez opasnosti po život.

Važnim čimbenikom u suočavanju s problemom migracija Franjo smatra i ispravan odgoj i domaćeg stanovništva i migranata u duhu međusobnog razumijevanja, tolerancije i ljubavi. ''Gledajmo migrante i izbjeglice kao svoju braću i sestre'', često poziva Sveti Otac.

Ostale inicijative

Sveta Stolica objavila je 20. lipnja 2020. kako je Sveti Otac Lauretanskim litanijama dodao tri nova zaziva, od kojih se jedan izravno tiče ove skupine ljudi: ''Utjeha migranata / Solacium migrantium''). Ovaj novi naslov Blažene Djevice Marije postavljen je između zaziva "Utočište grješnika" i "Tješiteljica unesrećenih".

U pismu iz srpnja ove godine, napisanom prigodom  desete obljetnice posjeta Lampedusi, Papa je istaknuo kako je smrt migranata na moru "bolan i zaglušujući vapaj na koji ne možemo ostati ravnodušni" i "sramota za društvo". Izrazio je uvjerenje da su, usprkos dramama na moru i kasnijim brodskim katastrofama, legalne, sigurne, održive i dobro upravljane migracije "u interesu svih zemalja".

U ožujku ove godine, tijekom susreta s izbjegličkim obiteljima koje su u Italiju stigle humanitarnim koridorima u organizaciji crkvenih udruga, papa Franjo je istaknuo kako su još potrebni novi napori kako bi se ovaj obrazac rješavanja problema proširio i stvorilo više legalnih ruta kretanja. Prema njegovu mišljenju, takvi koridori i njihovo otvaranje najslabijima i najizloženijima šteti i maltretiranju najprikladniji je odgovor na migracije koje su znak i izazov našeg vremena.