Govor nadbiskupa Kutleše na biskupskom ređenju vojnog ordinarija mons. Mire Relote

Obraćanje nadbiskupa Dražena Kutleše prenosimo u cijelosti.

Preuzvišeni gospodine biskupe Miro!

Na završetku ovoga svečanog euharistijskog slavlja, u kojemu je Crkva u Bosni i Hercegovini, po polaganju ruku i zazivu Duha Svetoga, primila novoga vojnog ordinarija, povjereno mi je, uime okupljenih biskupa, uputiti Vam nekoliko riječi bratske zahvalnosti, ohrabrenja i povjerenja.

Današnji čin nadilazi osobni trenutak i biografiju jednoga čovjeka. On je duboko crkveni događaj. Crkva ponovno svjedoči da Bog i danas poziva, izdvaja i šalje pastire svome narodu, povjeravajući im zadaću koja nije njihovo vlasništvo, nego služenje primljeno iz njezina srca. U tom svjetlu snažno odjekuju riječi apostola Pavla, upućene njegovu učeniku Timoteju, a danas i svakome biskupu: „Pripazi na samog sebe i na poučavanje! Ustraj u tome! Jer to vršeći, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju“ (1 Tim 4,16).

Biskupska služba koju ste danas primili započinje upravo ondje gdje Crkva razlučuje i šalje. Biskup nije samopozvani vođa, niti neovisni djelatnik, nego čovjek Crkve, poslan od Crkve i za Crkvu. Kao vojni ordinarij, Vi niste pozvani stajati izvan stvarnosti svijeta kojemu ste poslani, nego biti pastir usred njega: među vojnicima i njihovim obiteljima. U prostorima vojne službe, odgovornosti, ranjivosti i moralnih dilema Vaše poslanje bit će trajno i prisutno, ne kao prolazna riječ, nego kao pastirska prisutnost i blizina.

Ta blizina traži duboku ukorijenjenost u Evanđelju i trajnu budnost duha. Apostol Pavao potiče Timoteja da se posveti čitanju, poučavanju i ohrabrivanju upozoravajući da se dar primljen polaganjem ruku ne smije zapustiti. U svijetu koji se brzo mijenja, osobito u kontekstu vojne i sigurnosne službe, Crkva treba pastira koji zna kršćanski razlučivati, razložno govoriti i vjeru uvjerljivo svjedočiti. Biskup koji prestane učiti, koji se zadovolji površnošću ili ponavljanjem, polako prestaje biti pastir. Pastirska služba traži trajno produbljivanje – intelektualno, duhovno i ljudsko.

Ona istodobno traži i jasno razlučivanje bitnoga. Opasnost svake odgovorne službe jest raspršenost. Mnoštvo obveza, zahtjeva i očekivanja može zasjeniti ono što je središnje u biskupskoj službi. No, biskup je pozvan čuvati ono presudno: Evanđelje, sakramente, savjest čovjeka i nepovredivo dostojanstvo osobe. U okruženju u kojemu su prisutne zapovijedi, hijerarhija i moć, Crkva po biskupu podsjeća da savjest ostaje najsvetije mjesto susreta čovjeka i Boga, a da je mir uvijek plod pravednosti i istine.

Na tom putu ne traži se izvanjski uspjeh, nego vidljiv duhovni rast. Sveti Pavao želi da Timotejev napredak bude očit svima, ne kao karijera, nego kao sve dublje suobličavanje Kristu. Biskup raste kada raste u poniznosti, u slobodi srca, u vjernosti molitvi. Samo takav pastir može druge voditi Kristu jer Crkva ne živi od strategija, nego od svetosti; ne održava se statusnom snagom, nego snagom svjedočanstva.

Preuzvišeni brate u biskupskoj službi, danas Vas Crkva s povjerenjem preporučuje zagovoru Presvete Bogorodice, svetoga Franje Asiškoga u čijoj ste karizmi oblikovani te blaženoga Alojzija Stepinca, koji je i sam vršio službu vojnoga vikara. Molimo da u Vašoj pastirskoj službi uvijek bude jasno vidljiva prisutnost Krista Dobroga Pastira. Neka Vas Gospodin učini čovjekom Crkve, čovjekom molitve, postojanim čuvarom savjesti i vjerodostojnim svjedokom mira.

Uime braće biskupa obećavamo Vam bratsku blizinu i molitvu. A Vi, osnaženi Duhom Svetim, hrabro kročite putem koji Vam je povjeren, na spasenje Vaše i onih kojima ste poslani.

Na kraju ovoga slavlja, u znak bratske blizine i zajedništva u biskupskoj službi, želimo Vam darovati križ, lanac i prsten. Križ, neka Vas uvijek podsjeća da je pastirska vlast nerazdvojiva od darivanja samoga sebe; lanac, neka bude znak Vaše trajne povezanosti s Kristom i njegovom Crkvom, kojoj ste služitelj, a ne gospodar; prsten nosite kao znak vjernosti Zaručnici Kristovoj, kojoj se bez pridržaja darujete.

Neka Vas ovi znakovi prate u svakodnevici Vaše službe i budu tihi, ali snažni podsjetnik komu pripadate i komu služite.