Hodočašće osječkih studenata u Aljmaš
U organizaciji Udruge Duhos, u subotu, 5. listopada 2024. organizirano je tradicionalno hodočašće osječkih studenata, profesora i mladih u Svetište Gospe od utočišta u Aljmašu. Nakon okupljanja i zajedničke molitve ispred Župe sv. Ćirila i Metoda u Osijeku, mladi su se, zajedno sa studentskim kapelanom Mariom Žigmanom, uputili pješice prema Aljmašu. Tijekom puta su razgovarali, svirali, pjevali i zajedno molili krunicu za župe kroz koje su prolazili, za zajednicu Cenacolo, sve branitelje te za osobne nakane.
Tijekom puta, okrepu su pronašli u Župi Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sarvašu, gdje ih je dočekao župnik Filip Perković te im govorio o povijesti mjesta i župe. Nakon kratke pauze, mladi su nastavili svoj put do svetišta u Aljmašu. Tamo ih je dočekao domaći župnik i upravitelj Svetišta, dr. Tomislav Ćurić, koji ih je upoznao sa značajem svetišta te najvažnijim povijesnim trenucima. Također ih je ohrabrio i potaknuo da ustraju u svjedočenju vjere na svojim fakultetima, poslovima i drugim mjestima, kao što su to učinili hodočašćem, posvjedočivši i prikazavši svoju žrtvu Gospi i Gospodinu.
Budući da se toga dana slavio spomendan sv. Faustine Kowalske, kapelan Žigman upoznao je mlade s njenim životom i pobožnošću koju je proširila po samom Gospodinovom nalogu. Zajedno su izmolili krunicu Božjeg milosrđa uz priliku za sakrament ispovijedi. Nakon toga uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio kapelan Žigman. Promišljajući o pročitanom evanđelju (Lk 10, 17-24) na temu radosti, istaknuo je nekoliko temelja koji mogu pomoći sačuvati radost.
Svjestan da ju ovozemaljske brige i sam Sotona katkada oduzimaju, Žigman je naglasio važnost bdjenja i truda kako bi se radost sačuvala i istinski živjela te svjedočila drugima.
Prvi temelj je molitva. Ako nema molitve, radost lako nestane, ljudi sagriješe i udaljuju se od Boga. Vlč. Žigman je posvjedočio da, kada propusti moliti časoslov, odmah primijeti poteškoće i napasti te koliko zlo lakše prodire u njegovo srce. Molitva je temelj vjerničkog poslanja i hoda s Isusom. Ona je kao štit koji čuva od napasti zloga.
„Drugi temelj koji Isus pokazuje u riječima 'idite i propovijedajte' jest da kršćanstvo nije statično. Vjernik ne može biti vjernik samo u crkvi ili samo u svojoj obitelji, nego svugdje, gdje god se nalazi.“
Treći Isusov savjet bio je: „Ništa ne nosite,“ odnosno ne oslanjati se na sebe i svoje bogatstvo, već na Isusa i njegovu providnost. Ne mora se kroz život kročiti sam, jer Isus je s vjernicima.
Četvrto, Isus je rekao: „Širite kraljevstvo Božje, budite svjedoci.“ Ono što Bog čini u životu vjernika treba dijeliti s drugima, djelovati u zajednici, Crkvi. Zajednica pruža potporu, drži i nosi vjernike. Isus je želio da vjernici budu dio zajednice, da jedni drugima svjedoče i tako pokažu da je on uvijek prisutan.
Peti izvor radosti, prema Žigmanu, jest činjenica da su imena onih koji vjeruju zapisana na nebu. Ta radost pokazuje cilj našeg života – doći u nebo i biti s Isusom.
Nakon zajedničkog fotografiranja, uslijedio je ručak te povratak za Osijek.
