Ima li prostora za žene u hijerarhiji Katoličke crkve?
U budućnosti možemo očekivati da žene budu na još važnijim funkcijama, pa čak i da budu na čelu dikasterija, odnosno vatikanskih ministarstava.
Na prvu pomisao, nameće se kratak i jasan odgovor na pitanje iz naslova: ''Ne!'' Opća percepcija javnosti, ali i samih vjernika, takva je da svu moć, vlast i utjecaj u Crkvi imaju isključivo muškarci, i to čak ne svi, već pripadnici klera (svećenici, biskupi, kardinali).
Svima je dobro poznato da u Katoličkoj crkvi (za razliku od nekih protestantskih zajednica), barem za sada, žene ne mogu biti zaređene za svećenika, samim time ni za biskupa, što znači da ne mogu slaviti svetu Misu, biti za oltarom i propovijedati. Ali, što je s brojnim uredima, zdravstvenim i obrazovnim institucijama, humanitarnim organizacijama, crkvenim medijima i sličnim tijelima koje vodi Katolička crkva? Ima li mjesta za žene u Rimskoj kuriji?
Istražujući prva stoljeća kršćanstva, posebice Djela apostolska koja se nalaze u Svetom pismu, možemo vidjeti da tada nije bila razgranata hijerarhija kao danas, a kršćani su živjeli u zajednicama gdje se može reći kako su na određeni način bili ravnopravni, tj. nije se uočavala razlika i podjela po spolu. ''Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se – muževi i žene.'' (Dj 8,12).
Tijekom stoljeća, Crkva nije uvijek blagonaklono gledala ne žene. Međutim, značajnu ulogu odigrao je 2. vatikanski sabor (1962. – 1965.). Ponajviše zbog društvenih promjena, Crkva na određeni način napušta aristokratski stil upravljanja te pruža priliku vjernicima laicima na aktivno sudjelovanje u životu, radu i poslanju Crkve, posebice kroz sveopći poziv na svetost.
''Pošto je Sveti sabor prikazao hijerarhijske službe, on svoju pozornost rado usmjeruje staležu onih Kristovih vjernika koji se nazivaju laici. Premda je sve ono što je bilo rečeno o Božjem narodu jednako upravljeno laicima, redovnicima i klericima, ipak laicima, muškarcima i ženama, uzevši u obzir njihovo stanje i poslanje, posebno pripadaju određene stvari; zbog posebnih prilika našega vremena valja bolje ispitati njihove temelje'', navedeno je u jednom od najvažnijih dokumenata 2. vatikanskog sabora, apostolskoj konstituciji Lumen gentium.
Zbog svega ovoga, tijekom posljednjih 60-ak godina dolazi do velike promjene kada je u pitanju položaj žena u hijerarhiji Katoličke crkve. Postupno, korak po korak, žene prestaju biti pasivne promatračice liturgijskih ceremonija te čistačice i dekoratorice sakralnih prostora. Svoju ulogu dobivaju u crkvenim humanitarnim organizacijama, među kojima se ističe Caritas. Sve više i više žena studira teologiju, postaju stručne za tu znanstvenu granu, a samim time dobivaju priliku da podučavaju vjeronauk u školi, ali i na fakultetima. Prisutne su u katoličkim medijima, ne samo kao novinarke već i kao sugovornice, preuzimaju vođenje pojedinih tiskovnih ureda po biskupijama. Sve ovo bilo je nezamislivo u prvoj polovici 20. stoljeća.
Dolaskom pape Franje na čelo Crkve, dolazi do još većeg zamaha. Sam Sveti Otac istaknuo je kako ''svaki put kad žena dobije poziciju u Vatikanu, stvari se poboljšaju''.
Istraživanje novinarke Gudrun Sailer pokazalo je kako je broj žena, u deset godina pontifikata pape Franje, koje rade u vatikanskim službama, s njih 846 porastao na 1165.
U ukupnom postotku, u posljednjih deset godina broj žena porastao je s 19,2 na 23,4 posto. Prvi papa koji je ženama dao priliku raditi u Rimskoj kuriji bio je sv. Pavao VI., a to je nastavio sv. Ivan Pavao II. No, kao nitko do sada, papa Franjo žene je postavio na visoke pozicije.
Najviše interesa privuklo je njegovo imenovanje s. Raffaelle Petrini za glavnu tajnicu Uprave Grada Vatikana 2022. godine. Ovu funkciju prethodno su redovito imali isključivo biskupi.
Među ostalim ženama u Rimskoj kuriji, tu su i: Talijanka Alessandra Smerilli, tajnica Dikasterija za promociju cjelovitog životnog razvoja; španjolska redovnica, s. Nuria Calduch-Benages, tajnica Papinske biblijske komisije; Talijanka Linda Ghisoni i Gabriella Gambino, dotajnice Dikasterija za laike, život i obitelj. U Dikasteriju za komunikaciju Slovenka Nataša Govekar vrši službu direktorice odjela za pastoralnu teologiju. Talijanka Antonella Sciarrone Alibrandi dotajnica je Dikasterija za obrazovanje i kulturu. Od 16 članova Ekonomskog vijeća, pet je žena. Među njima je jedna Hrvatica, Marija Horvat. Direktorica Vatikanskih muzeja je Talijanka Barbara Jatta. Papinski fakultet edukacijskih znanosti vodi talijanska redovnica, s. Giuseppina Del Core.
Ova imenovanja u upravljačka tijela Katoličke crkve dobar su znak i pokazatelj kako žene sve više zauzimaju važne uloge u crkvenoj hijerarhiji. Također, ovim se umanjuju predrasude kako je Katolička crkva institucija samo za muškarce, odnosno kler. Zasigurno, u budućnosti možemo očekivati da žene budu na još važnijim funkcijama, pa čak i da budu na čelu dikasterija, odnosno vatikanskih ministarstava, što do sada u pravilu vode kardinali.
***Članak je dio niza ''Žene – ravnopravne ili podređene u Katoličkoj crkvi?'', a objavljen je u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije. Dopušteno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena Autora.***