[INTERVJU] Žene nisu drugotne, zapravo nikad više nisu bile 'izloženije' djelovanju nego danas
Smatram da su žene u odnosu na povijest najviše aktivne danas, kada su i ženska prava na nekom vrhuncu, pa tako i mogućnost obrazovanja, no to nužno ne mora biti aktivna uloga.
O položaju i ulozi žena u Crkvi razgovarali smo s Tanjom Ćurić, suprugom i majkom troje djece te aktivnom vjernicom laikinjom. Podijelila je svoj pogled na aktualni položaj žena u Crkvi, o tome jesu li žene 'drugotne' i diskriminirane u odnosu na kler. Također, govorila je i o svojim aktivnostima u crkvenim zajednicama.
Kakav je položaj žena u Crkvi danas, u vremenu kada se sve više razgovara o pravima žena, pa čak i u vjerskim organizacijama? Jesu li one još uvijek 'drugotne'?
Smatram da su žene u odnosu na povijest najviše aktivne danas, kada su i ženska prava na nekom vrhuncu, pa tako i mogućnost obrazovanja, no to nužno ne mora biti aktivna uloga. Tijekom povijesti, promatrajući i Blaženu Djevicu Mariju, najviše je 'pasivnih' ili da kažem običnih žena koje otvoreno primaju svoju ulogu u obitelji, a potom i u Crkvi. Samo da napomenem da Crkva kao živo tijelo označava skup svih ljudi, zajedno s posvećenim osobama. Svaka osoba koja se izražava vjernikom, u ovom slučaju žene, sudjeluje u Crkvi. Ne smatram da su drugotne, nikad više nisu bile 'izloženije' djelovanju nego danas. Imamo sreću da mnoge inteligentne i sposobne žene imaju svoju ulogu u crkvenoj organizaciji te da pri tom koriste svoju jedinstvenost te talente koji su im darovani na korist cijele zajednice.
Odlučuju li žene o čemu u Crkvi ili se smatra da one samo sudjeluju u vjerskim obredima, molitvom, pjevanjem i slično?
Možda je pitanje za neku višu instancu. Svakako odlučuju na različitim pozicijama u društvu, političkim, društvenim i svjetovnim organizacijama, gdje jasno zastupaju kršćanske stavove i bore se za njih. U bogoslužju bi svaka osoba trebala sudjelovati zbog vlastitog spasenja, a opet rasti u zajedništvu. Ne mogu odijeliti muškarce i žene kao da netko ima više ili manje prava ili uloga, već je to jedinstvo uloga.
Primjećuje li se napredak žena u crkvenoj hijerarhiji, posebno otkad je na čelu Katoličke crkve papa Franjo?
Da, svakako. Papa Franjo donosi jednu svježinu i otvorenost.
Osjećate li diskriminaciju klera? Ako da, kako se treba nositi s tim?
Ne osjećam. Osobno nisam imala negativno iskustvo, ali vjerujem da je bilo takvih slučajeva. Danas je, na žalost, uz sve dostupne izvore najveći problem neinformiranost, pa mnoge osobe ostanu neaktivne u Crkvi, u župama ili različitim organizacijama jer se možda daje nedovoljno poticaja vjernicima da se uključe ili se možda treba promijeniti način komunikacije. U svakom slučaju, edukacija i poticaj za zajedničko djelovanje bili bi korisni za opće dobro Crkve konkretno kod nas u Hrvatskoj.
Boje li se žene možda pokrenuti i preuzeti neke inicijative u Crkvi? Je li im urezano u podsvijest da 'moć' nije u njihovim rukama?
Vjerujem da je, na žalost, tako. Rijetke su žene koje su istupile i krenule tim putem te doživjele medijski i društveni linč, no ne bi trebalo ostati na tome. Smatram da je odgovornost kolektivna, počevši od osobne i zajedničke molitve. Tu je i jedna indiferentnost koja, čini mi se, vlada među ljudima.
Vi ste sami na čelu jedne zajednice, riječ je o Udruzi štovatelja Blažene Djevice Marije od Čudotvorne medaljice. Na Vašem primjeru može se reći da ste žena koja je aktivna u Crkvi.
Smatram da sam aktivna na način da djelujem tamo gdje sam pozvana i da kroz svakodnevni život trebam rasti u krjepostima koje naša zajednica zagovara. Isto tako pokušavamo na različite načine uključiti članove kako bismo probudili svijest da smo 'živo biće', a ne samo pasivni promatrači.
Koja su područja na kojima žene mogu djelovati u Crkvi? Je li to samo socijalno, tj. karitativno područje ili ima prostora da se i na drugim područjima žene afirmiraju?
Žena ima u svim slojevima Crkve. Od znanstvenica, liječnica, političarki, novinarki, stručnjakinja za razna područja, humanistkinja, pa tako i do žena koje odlučuju biti majke odgajateljice te podizati nove generacije na tradicionalne načine. Prema mom mišljenju, svaka prema svom pozivu, staležu te nutrini treba djelovati, a Krist koji je Glava Crkve upravit će ju na mjesto na kojemu bi ista ta žena doprinijela. Možda je i pitanje otvorenosti i izloženosti zašto i kako bi se neka žena odlučila na djelovanje.
Koju biste poruku poslali ženama u Crkvi? Treba li ih uopće poticati na djelovanje?
Svaku bi se osobu trebalo poticati na djelovanje da otkrije svoj jedinstven put, a pogotovo one osobe koje bi svojim znanjima i talentima mogle doprinijeti zajedništvu svih kršćana. Propitkivanje svojeg poslanja i Božje volje u našim životima, kao i naše uloge u svakodnevnom životu i društvu te sakramentalni život trebali bi biti prioritet.
***Članak je dio niza ''Žene – ravnopravne ili podređene u Katoličkoj crkvi?'', a objavljen je u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije. Dopušteno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena Autora.***