Jeste li čuli za don Dolinda Ruotola, mističara koji je imao život prepun patnji?

Dolindo Ruotolo rođen je 1882. godine u Napulju. Cijeli njegov život, još od malih nogu, bio je obilježen neviđenom patnjom. Reći da je iz siromašne obitelji, bilo bi preblago. Odrastao je u krajnjem siromaštvu, a često je patio zbog gladi. Ponekad je u svojim memoarima svoju obiteljsku kuću nazivao 'paklom', iako je veoma volio roditelje.

Obiteljski dom

Njegova obitelj, koja je na siromaštvo bila prisiljena zbog nedostatka posla i slabog obrazovanja, nije bila tipična siromašna obitelj. Njegova majka Silvia potjecala je iz aristokratske obitelji. Otac Raffaele bio je školovani inženjer, predavao je matematiku na fakultetu. Potjecao je iz siromašne obitelji, ali, zahvaljujući ustrajnosti i marljivu radu, uspio je steći obrazovanje i ugled. Iako njihov brak za to vrijeme nije bio uobičajen (jer potječu iz različitih staleža), to nije uzrokovalo da Silvia bude odbačena od svoje obitelji. Dapače, materijalno su im pomagali. Međutim, ono čemu se Silvia u početku kod Raffaela divila, bila je njegova upornost, nepokolebljivost u ostvarivanju svojih ciljeva, ekstremna ekonomičnost, no to je s vremenom uzrokovalo obiteljsku dramu.

Tiranija oca

Raffaele je za svoju obitelj namjeravao kupiti kuću, a dotad su živjeli kod rođaka u lošim uvjetima te se štedjelo kako bi se što prije skupio potreban novac za kupnju kuće. Ponekad je ta štednja prelazila granicu škrtosti. Djeca za zimu nisu imala toplu odjeću. Iako je majka Silvia pokušala omekšati oca, on bi svaki put burno reagirao te bi taj razgovor završio svađom. U svemu su najgore prolazila djeca koja su se oca veoma bojala.  

Rođenje Dolinda

Dolindo je bio peto od desetero djece u obitelji. Rođen je 6. listopada 1882. godine. Zbog nekog razloga otac mu nije znao pokazati ljubav. Općenito, ni prema jednom od svoje djece nije bio brižan, ali prema njemu se najgore odnosio. Dolindo se, međutim, čvrsto držao svoje majke koja je bila krajnje tiha i pobožna. Silvia je dugi niz godina trpjela okrutnost svog supruga, ali kad je Raffaele 1986. godine učinio preljub, izgubila je strpljenje. Nakon razgovora sa svojim ispovjednikom, Silvia je odlučila napustiti supruga. Uzela je djecu i otišla živjeti s bratom. Alimentacija koju je dobivala nakon razvoda nije joj omogućila uzdržavanje cijele obitelji. Rješenje je bilo da najstarije sinove, Elija i Dolinda, pošalje u internat.

Svećenički poziv

Dječaci su svoje obrazovanje započeli u Školi misionara sv. Vinka Paulskog. Dolindo, koji je od malih nogu želio postati svećenik, bio je sretan, ali Elio nije osjećao poziv i bilo mu je teško prihvatiti ovu odluku. Ipak, brzo se snašao u školi, što se za Dolinda nije moglo reći. Najviše zbog toga što zbog oca nije redovito išao u školu, pa je na početku imao problema s učenjem. Svoje poteškoće povjerio je Majci Božjoj, molio joj se: 'Pomozi mi ako trebam postati svećenik'. Nakon nekog vremena primijetio je da lako usvaja teološka, ​​biblijska i filozofska znanja, dok su mu drugi predmeti još uvijek bili teški. Njegov napredak za vjerske predmete brzo je primijećen i uvažen.

Svećeništvo

Dolindo je 1901. položio redovničke zavjete, a 1905. zaređen je za svećenika. Međutim, tu njegova patnja nije završila. Godine 1907. zamoljen je da procijeni istinitost mističnih iskustava koje je doživjela vidjelica Seraphina. Nakon istrage slučaja nije mogao čiste savjesti tvrditi da vidjelica to izmišlja, što se mjesnom biskupu nije svidjelo. Stoga je Kongregaciju svete službe (današnja Kongregacija za nauk vjere) Dolinda optužila za propovijedanje hereze. Suspendiran je sa svećeničkih funkcija, zabranjeno mu je slaviti svetu Misu. U međuvremenu je poslan na psihijatrijski pregled, a nad njim je učinjen i egzorcizam.

Svete sličice s porukom

Nepune tri godine kasnije vratio se pastoralnom radu. U svojoj je župi oko sebe okupljao mlade. Mnogi su don Dolindu dolazili na ispovijed, ali i radi duhovnih savjeta. Imao je dar razlučivanja. Također, imao je specifičnu naviku dijeliti svete sličice (immaginettes), ali i slati razglednice na razne adrese, na kojima je uvijek bila napisana rečenica ili dvije. Neumorno je jačao i prosvjetljivao druge ljude dajući im svojevrsnu duhovnu poruku koja je obično započinjala riječima: 'Isus tvojoj duši...', 'Marija tvojoj duši...' ili 'To sam ja, Isus, tebi govorim...'. Svjedočanstva mnogih ljudi pokazuju da su njegove vizije i predviđanja bila izuzetno točna. Činilo se da je otac Dolindo čitao duše i odgovarao na najveće patnje koje su u njima bile skrivene. Imao je isti dar čitanja ljudskih duša kao padre Pio.

Oni su se jednom čak i susreli – 1953. godine. Iako su kratko razgovarali, izgledalo je kao da se veoma dobro poznaju. Zasigurno su se i u duhovnoj dimenziji susretali. Padre Pio izuzetno je cijenio don Dolinda. Hodočasnicima iz Napulja znao je govoriti: 'Zašto dolaziš k meni kad kod sebe imaš svetog svećenika?!'

Ponovno suspenzija

Unatoč nesumnjivim pastoralnim uspjesima, ili možda upravo zbog njih, nevolje don Dolinda s Kongregacijom svete službe nisu stale. Optuživali su ga za previše moderne metode naviještanja Božje riječi. On je, svjestan vlastitih iskustava, pokušao propovijedati Evanđelje na najjednostavniji i najslikovitiji mogući način – usporedio je, na primjer, vjeru s tjesteninom, a Božju riječ s kuhanjem graha. Oni koji su slušali njegove propovijedi, poticali su ga da ih zapiše i objavi. Godine 1921. ponovno je suspendiran. Iako je svih optužbi za herezu konačno oslobođen 1937. godine, njegove su knjige zabranjene još dugo nakon njegove smrti.

Mistična iskustva

Tijekom suspenzije posvetio se molitvi pred Presvetim Sakramentom. Razgovarao je s Isusom 'licem u lice', a također je imao i vizije Marije i anđela. Jasno je mogao čuti Isusov glas kako govori u njegovu srcu. Na tim je sastancima crpio snagu da ustraje u vjeri unatoč progonima. Oni su bili izvor njegovih prodornih predavanja o teškim teološkim pitanjima, a iz njih je poteklo znanje ljudskih duša. Dolindo je jednostavno prenosio ono što je čuo od Isusa.

Pisanje molitava

Tijekom jednog od mističnih iskustva, don Dolindo je zapisao riječi molitve koja odzvanja cijelim svijetom. Zvuči vrlo slično kao i riječi koje je čula i sveta Faustina. Ključna je poruka te molitve: 'Isuse, misli ti'. To je molitva punog predanja – povjeravanje svih stvari i problema Isusu. Međutim, ovo nije jedina molitva koju je za sobom ostavio don Dolindo Ruotolo. Objavljeno je nekoliko desetaka svezaka njegovih spisa, koji uključuju komentare na gotovo sve knjige Svetog pisma, razmišljanja, tekstove s razglednica poslane vjernicima te njegove molitve Bogu i Majci Božjoj.

Smrt

Otac Dolindo umro je 1970. godine nakon mnogo godina provedenih u patnji, posebice zbog toga što nije bio u mogućnosti do kraja služiti vjernicima. Nedavno je otvorena kauza za njegovo proglašenje blaženim i svetim.