Kako bolest može postati pozitivno duhovno iskustvo?

Kao ljudi, svaku bolest koja napadne naše tijelo, smatramo nepoželjnom i smetnjom našem životu. Bolest remeti naše planove, a u najtežim situacijama može dovesti i do smrti. Lišeni vjere u Boga, na bolest gledamo kao na prokletstvo koje treba što prije ukloniti.

Međutim, prema svetom Ivanu Pavlu II., bolest možemo shvatiti kao duboki trenutak susreta s Bogom. O frustraciji koju bolest može unijeti u naše živote, papa Ivan Pavao II. razmatrao je u svojoj poruci za Prvi svjetski dan bolesnika 1992. godine, prenosi Aleteia.

''Bolest, koja se u svakodnevnom iskustvu doživljava kao životna frustracija, za vjernike postaje apel da se nova, teška situacija 'pročita' u perspektivi koja je svojstvena vjeri. Štoviše, kako možemo izvan vjere u trenutku kušnje otkriti konstruktivni doprinos boli? Kako možemo dati značenje i vrijednost tjeskobi, nelagodi te fizičkim i psihičkim bolestima koje prate naše smrtno stanje? Kakvo opravdanje možemo naći za opadanje starosti i konačni cilj smrti, koji, unatoč svom znanstveno-tehnološkom napretku, neumoljivo ostaju?'', piše sveti Papa.

U nastavku ističe da nas bolest, kad se promatra u svjetlu vjere, može približiti Bogu. Samo je u Kristu, utjelovljenoj Riječi, Otkupitelju čovječanstva i Pobjedniku nad smrću, moguće pronaći zadovoljavajuće odgovore na temeljna životna pitanja.

''U svjetlu Kristove smrti i uskrsnuća bolest se više ne pojavljuje kao isključivo negativan događaj; nego se gleda kao na Božji posjet, priliku da se oslobodi ljubav, da bi se rodila djela ljubavi prema bližnjemu, kako bi se čitava ljudska civilizacija preobrazila u civilizaciju ljubavi. Povijest Crkve i kršćanske duhovnosti nudi vrlo široko svjedočanstvo o tome. Tijekom stoljeća ispisane su sjajne stranice o herojstvu u patnji prihvaćenom i ponuđenom u jedinstvu s Kristom. I ništa manje čudesne stranice iscrtane su kroz ponizno služenje siromašnima i bolesnima, u čijem se izmučenom tijelu prepoznala prisutnost siromaha, raspetoga Krista.'', napisao je papa Ivan Pavao II.

Premda je na svaku bolest prirodno negativno gledati, svjedočanstvo svetaca izaziva nas da bolest promatramo kao dar koji se može spojiti s križem Isusa Krista. Kad svoju bolest prikažemo Bogu, tada i samo tada možemo pronaći smisao u boli i patnji te vidjeti svjetlo u tami.