Kako je župna garaža u Čučerju postala prikupljalište dobrote i pomoći za stradale u potresu

U župi u Čučerju, koja je najviše stradala u zagrebačkom potresu, traže kumstva župa za pomoć obiteljima koje još nisu obnovile svoje kuće, a dosadašnji primjeri i pomoć deveteročlanoj obitelji donijeli su ohrabrenje i vratili vjeru ljudima koji se osjećaju napušteno i prevareno.

Ovogodišnji Svjetski dan siromašnih, uspostavljen po želji pape Franje prije četiri godine, potresom ranjena župa u Čučerju dočekat će uz pomoć 16 volontera župnog Caritasa, koji se u pravom smislu riječi oformio u izvanrednim okolnostima nakon potresa i na svojem je popisu u najkritičnijem vremenu pomagao 280 potrebitih obitelji. Iz župne zajednice, iz epicentra potresa, početkom studenoga upućen je apel da su se police župnog Caritasa potpuno ispraznile. No, brzo se – nakon poziva upućenog preko društvenih mreža i javnosti – pokrenula lavina dobrote te su se paketi sa živežnim namirnicama i higijenskim potrepštinama ponovno počeli dijeliti potrebitim obiteljima, kojih je sada 120.

Župnik Marko Torbar, koji je u kolovozu dobio dekret za upravljanje župom, ali u njoj ne stanuje jer su župna crkva i dvor nastradali, kaže kako kao Caritas i župa povezuju potrebite i donatore, a često su i glas onih koji još osjećaju velike posljedice razornog potresa.

– Mnogo im, kažu, znači naša blizina. Paketi sa živežnim namirnicama koje primaju izraz su blizine, no ako se duh ne podigne, bit će teško. Hrabrimo ih da ne izgube vjeru i iskazujemo im blizinu. Svjesni smo da hrana ili neka veća pomoć ne može biti potpuna utjeha, stoga ih potičemo i da se uključe te dođu na Mise i klanjanja koja organiziramo u kapeli u Dankovcu. Naša je trajna nakana molitva za dobročinitelje, a to su mali ljudi velikog srca. Nadahnuti sv. Majkom Terezijom, želimo u služenju drugima vidjeti Isusa koji je potrebit, gladan, žedan… Jednu po jednu osobu podižemo i hrabrimo – kaže župnik. 

Pred župnikom je fascikl s popisom potrebitih i njegova je svakodnevna briga kako im pomoći. Upravo je toga dana s predstavnicima Grada Zagreba dogovarao smještaj starije župljanke u dom umirovljenika, našao rješenje za one kojima je isključena struja, dogovorio pomoć Pučke kuhinje itd.

Župnik Torbar kaže da dnevno prima više od 200 poziva i onih u potrebi i onih koji su spremni pomoći. Ističe da su veliku podršku i pomoć od početka imali od Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, koji nazivaju 'velikom mamom', posebice ravnateljice s. Jelene Lončar i socijalne radnice Elze Parlov. Upravo je preko Caritasa distribuirana pomoć za 20 obitelji u vaučerima s iznosom od 10 000 kuna, kojim su mogli kupiti građevinski materijal i druge nužne stvari za obnovu kuća.

– Ljudi se osjećaju prevareno i razočarano institucijama. Iako je bilo posjeta predstavnika, izostale su reakcije, osjeća se tromost u djelovanju. No, Čučerčani su vrijedni ljudi, ne kukaju i nisu obeshrabreni. Ne osjeća se beznađe, nego ljutnja koja je pozitivna i dobra ako pokreće. No, nas u djelovanju u Caritasu vode molitva, a čest nam je rekvizit i sveta voda, koju nosimo kao dar svakomu tko prima našu pomoć. To je naš dezinficijens protiv malodušnosti – tvrdi ravnateljica župnog Caritasa, Marina Šturlić.

Više o tome kako je župna garaža u Čučerju postala prikupljalište dobrote i pomoći za stradale u potresu pročitajte OVDJE.