Kako najugroženiji u društvu preživljavaju korona-krizu?

Globalna pandemija izazvana virusom COVID-19 koja je zahvatila cijeli svijet ostavila je i ostavlja brojne posljedice na cjelokupno društvo i na sve njegove segmente, od gospodarskog, do kulturnog, političkog, preko vjerskog. 

Nitko nije moga ni slutiti kako će zbog prevencije od širenja zaraze koronavirusa biti zatvorene trgovine, muzeji, kazališta, sudovi i druge državne ustanove, te otkazani sportski događaji i kulturne manifestacije. Granice među državama su bile zatvorene, a obustavljena su sva javna okupljanja, pa čak i vjerska događanja. 
Cijela situacija podsjećala je na neke razdoblja iz povijesti kada su neke druge zaraze okupirale svijet, poput kuge koja je harala u srednjem vijeku ili španjolske gripe koja je pustošila svijetom početkom prošlog stoljeća. 

Svi ovi događaji prouzročili su tektonske promijene na cijeloj kugli zemaljskoj, pa samim time i u našoj domovini, posebice u glavnom gradu Zagrebu i njegovoj široj okolici, koju je istovremeno pogodio razornim potresom 22. ožujka u ranim jutarnjim satima.  

Zbog svega navedenog globalna pandemija izazvala je brojne probleme i krize. Ona gospodarska tek će se osjetiti tijekom jeseni. Međutim, za vrijeme najtežih trenutaka u pandemiji u drugoj polovini ožujka i travnju, svi ljudi bez obzira na dob, spol, obrazovanje, socijalni status ili nešto drugo, nisu bili u mogućnosti zaobići ili sakriti se od posljedica koje su izazvane brojnim mjerama zaštite od sprječavanja širenja zaraze. Kao i svim dosadašnjim krizama društvene i socijalne razlike su se povećale.

Karakteristično za svaku krizu, pa tako i ovu je da su najviše pogođeni oni koji su najranjiviji i najslabiji, odnosno socijalno ugrožene skupine među koje ubrajamo, beskućnike, invalide, siromašne, štićenike domova za djecu i štićenike domova za starije, korisnike pučkih kuhinja,  nezaposlene, žrtve obiteljskog nasilja, te druge. 

Istovremeno, bili smo svjedoci kako su se s druge strane pojavili mnogobrojni volonteri i ljudi dobre volje, ali i stručno osoblje koje je pokazalo 'drugu stranu medalje', to jest, kako je u ovoj zahtjevnoj i izazovnoj situaciji nastalo puno lijepi inicijativa i priča koje svjedoče da teški trenuci mogu donijeti i dosta toga dobroga, te probuditi u čovjeku potrebu za pomaganjem i pružanjem ljubavlju, unatoč tomu što su i sami bili izloženi opasnosti od zaraze. 

Na djelu se pokazala i pokazuje međugeneracijska solidarnost, koja se u modernom, suvremenom društvu, u kojem se sve ubrzano događa i svi ubrzano živimo, nažalost sve rjeđe viđa.

Valja uzeti u obzir kako je ova pandemija izazvana virusom COVID-19 najviše pogodila stariju populaciju ljudi. Kod te populacija ljudi je najveća smrtnosti, te su oni bili pod posebnim mjerama i zaštitom. Štićenici domova za starije i nemoćne bili su posebno pogođeni, jer su se na njih odnosile dodatne mjere. Naime kroz razdoblje najintenzivnijih i najstrožih mjera zaštite, posjete rodbine i prijatelja bile su zabranjene. Te mjere obuhvatile su i razdoblje uskršnjih blagdana pa je stoga ta mjera posebno teško pala. Druga otegotna okolnost bila je ta što starija populacija nedovoljno dobro ili uopće ne barata s digitalnim sredstvima komunikacije, koja su bila u najvećoj mjeri dostojna zamjena za fizičke susrete koji su bili u velikoj mjeri ograničeni. 

Jedna od skupina koja je također doživljavala tegobe zbog brojnih mjera koje su ograničavale uobičajeni svakidašnji život je i ona žrtava obiteljskog nasilja. Brojne su žrtve bile prisiljene provoditi više vremena od uobičajenog s počiniteljima nasilja, što je izazvalo veliki broj napetosti. Zbog sveopće blokade odnosno usporenosti rada i djelovanja sustav nije moga intervenirati ili je sam rad bio izuzetno otežan. Ponovno se iskazalo civilno društvo, te volonteri koji su kroz savjete i druge načine pokušali pomoći onima koji su bili ugroženi obiteljskim nasiljem u uvjetima epidemije. 

Ima beskonačno puno primjera kako su oni koji su najslabiji u društvu preživjeli ili preživljavaju globalnu pandemiju, koja nanosi goleme probleme. Sasvim je sigurno kako im  je potrebno pružati dodatnu pomoć, između ostalog i kroz njihovu prisutnost u medijima, s ciljem da se što šira javnost senzibilizirala na potrebe onih koji ovu situaciju doživljavaju teže nego drugi. 

***Članak je dio niza 'Položaj socijalno ugroženih skupina za vrijeme i nakon epidemije koronavirusa', a objavljen je u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena Autora.***