Kako nas je Grgur Veliki naučio da i svetci mogu pogriješiti
Biti svetac ne znači biti savršen u svemu što u svom životu radimo, već s pouzdanjem u Boga često tražiti Njegovo milosrđe i oprost.
Sveti Grgur Veliki jedan je od najutjecajnih papa u Katoličkoj Crkvi. Smatra ga se jednim od najvećih svetaca svih vremena. Bio je velikodušan dušobrižnik duša, a istovremeno i duboko ponizan.
Često mislimo da su svetci savršena ljudska bića, ali u stvarnosti su muškarci i žene koji su se jednostavno u svemu oslanjali na Boga. Svatko je pozvan biti svetac, a vlastiti nas grijesi ne sprječavaju u tome da odgovorimo na univerzalni poziv na svetost.
Jednom je sveti papa Grgur Veliki priznao vlastite pogrješke u homiliji za vrijeme liturgije časova. Objasnio je odgovornosti koje ima kao papa i priznao koliko je često odlazio od milosti Božje.
– Ne poričem da sam kriv, jer vidim svoju usamljenost i nemar. Možda će me samo moje prepoznavanje neuspjeha izuzeti od simpatičnog sudca. Kad sam živio u samostanskoj zajednici, mogao sam se suzdržati od ispraznih tema i svoj um gotovo neprestano posvećivati disciplini molitve. Otkako sam na svoja pleća preuzeo teret pastorala, nisam uspio pronaći trenutke mira, jer mi um odvlači mnoge odgovornosti – rekao je papa Grgur Veliki.
Istaknuo je kako je u svom govoru često griješio, posebno kad je u blizini drugih.
– Moram često strpljivo slušati besciljno brbljanje drugih. Budući da sam i sam slab, postupno sam se uvukao u brbljanje, te sam se zatekao da govorim stvari o kojima prije nisam želio ni slušati. Uživam ležeći ondje gdje bih nekoć s gnušanjem posrnuo. Tko sam ja? Kakav sam ja čuvar? Ne stojim na vrhuncu postignuća, nego čamim u dubini svoje slabosti – rekao je sveti Papa.
Međutim, razlog zašto je postao svetac nije zbog njegovih slabosti, već zbog sljedećeg retka u homiliji.
– Pa ipak, Stvoritelj i Otkupitelj čovječanstva može mi dati, iako sam toga nedostojan, milost da vidim život cjelovitim, i moć da o Njemu učinkovito govorim. Zbog ljubavi prema Njemu, ne štedim se propovijedajući ga.
Unatoč svojim grijesima, sveti Grgur prihvaća milost Božju u svome životu i čini sve iz ljubavi prema Njemu. Zbog toga ga Crkva proglašava svetcem dostojnim nasljedovanja.
Stoga, kad gledamo vlastiti život, trebali bismo priznati vlastite grijehe. Umjesto da se u njima 'valjamo', moramo prihvatiti milost Božju. Cilj puta svetosti nije izbjegavanje pada, već ustajanje svaki put kad padnemo.
