Knjiga o liječniku koji je preživio atomsku bombu pa se posvetio liječenju sugrađana

Nakladnička kuća Verbum u četvrtak 11. veljače, na konferenciji za medije, predstavila je knjigu Čovjek koji je tješio Nagasaki. Na konferenciji su sudjelovali: dr. sc. Miro Radalj, direktor nakladničke kuće Verbum i Lidija Piskač, mag. theol., izvršna urednica nakladničke kuće Verbum.

Kad u jednom trenutku, u zasljepljujućem bljesku svjetla, nestanu oni koje volimo i naš se svijet pretvori u plamteći oganj – što nam preostaje? O tome na dramatičan način progovara knjiga Čovjek koji je tješio Nagasaki, o liječniku koji je preživio atomsku bombu i žrtvovao se liječeći srca ljudi.

Ova knjiga, upravo objavljena u izdanju Verbuma, dirljiva je i istinita priča o Takashiju Nagaiju, liječniku i profesoru radiologije na Sveučilištu Nagasaki, koji je umro šest godina nakon što je atomska bomba usmrtila njegovu suprugu i spalila njegov dom i grad. Živeći u ruševinama uništenoga grada i bolujući od leukemije uzrokovane prekomjernom izloženošću zračenju tijekom dugogodišnjeg liječničkog rada na radiologiji, Nagai je nakon pada atomske bombe, svjestan da time riskira vlastiti život i što to znači za njegovu ionako tešku dijagnozu, do posljednjega trenutka svog života odlučio je potpuno se posvetiti fizičkom i duhovnom izlječenju svojih ratom pogođenih sugrađana donoseći im utjehu i nadu.

Ovim herojskim činom Nagai je svojoj malodobnoj djeci htio dati osobito svjedočanstvo vjere u Krista, potpunog predanja i pouzdanja u Boga koji je blizu i u najstrašnijim okolnostima. No, njegova je vjera u Krista, koja nas podsjeća na vjeru svetopisamskog Joba, duboko potresla i kršćane i nekršćane. Nagai je bio čovjek koji je, zahvaljujući svojoj vjeri, usred nuklearne pustoši uspio sačuvati mir srca i spokoj duše ne noseći u sebi nimalo ogorčenosti prema drugima i ne proklinjući Boga.

Autor Paul Glynn pripovijeda dirljivu priču ovoga izvanrednog čovjeka počevši od njegova dječaštva i odgoja u drevnoj šintoističkoj obitelji posvećenoj medicini, preko odrastanja i profesionalnog poziva, sve to vješto obogaćujući zanimljivim detaljima iz japanske kulture i povijesti. Priča je to i o njegovu duhovnom hodočašću iz šintoizma preko ateizma do katoličanstva, a koje je svoj vrhunac imalo u potpunom sebedarju usred nemogućih uvjeta nakon eksplozije atomske bombe.

I kad je uslijed teške bolesti bio na izmaku snaga, nemoćan i prikovan za krevet, u svojoj je skromnoj kolibi sagrađenoj usred ruševina neprestano duhovno snažio brojne ljude svjedočeći koliko ljubavi jedni drugima možemo pružiti i u trenutcima najvećih osobnih gubitaka, patnje i boli.