Kultura otkazivanja: Izazov suvremenog društva

Okruženi smo svijetom društvenih mreža gdje se sve čini idealno. No, dok jurimo brzinom svjetlosti kako bismo se uklopili u trendove, često zaboravljamo na dublju refleksiju. Društvene mreže nerijetko nas uvlače u vrtlog površnosti, gdje otkazujemo ili odbacujemo ljude i ideje samo kako bismo ostali u korak s masom. Jesmo li zapeli u kulturi otkazivanja, u kojoj, poput farizeja što su htjeli kamenovati ženu uhvaćenu u preljubu, osuđujemo sve oko nas smatrajući da smo jedini u pravu?

Kultura otkazivanja, na površini, može izgledati kao sredstvo odgovornosti. No, dublje gledano, ona nas često uči egoizmu i uvjerenju da je samo naše mišljenje ispravno. Otkazivanjem drugima uskraćujemo priliku za promjenu, rast i otkupljenje. Kao katolici, pozvani smo živjeti prema najvišim moralnim standardima. Dok se možda slažemo da određene radnje ili ponašanja zaslužuju osudu, vjerujemo i da svatko zaslužuje priliku za obraćenje i milost. Kultura otkazivanja, s druge strane, često donosi konačan sud o osobi, a ne samo o njezinim postupcima. Ona ne ostavlja prostora za milosrđe ili razumijevanje. Kao što je jedan svećenik primijetio: „Živimo u kulturi koja tvrdi da ne postoje ispravno i pogrješno, a opet se svi boje biti osuđeni.“

U svijetu koji se sve više distancira od Boga, gubi se pojam milosti. Bez Boga, nema prave prilike za oprost i pomirenje. Kada kao kršćani prepoznamo vlastite pogrješke ili tuđe, imamo izvor na koji se možemo osloniti: milost i oprost. Isus nas uči da osudimo grijeh, ali ne i osobu. Upravo je to razlika između kulture otkazivanja i kršćanskog pogleda na svijet. Kultura otkazivanja ne nudi milost — ona oduzima, uništava i zatvara vrata dijalogu. S druge strane, kršćanska perspektiva otvara prostor za razumijevanje, rast i obnovu. Ovaj Božić, umjesto da ljude otpisujemo bez riječi, možemo birati da zadržimo svoje prvotne reakcije i pružimo priliku za razgovor. Umjesto da se držimo površne prosudbe i osuđujemo ljude zbog njihovih pogrješaka, pozvani smo na suosjećanje i aktivno slušanje.

Ovog adventa razmislimo kako možemo učiniti prostor za milost u svojim srcima i u društvu. Podsjetimo se da je otkupiteljska snaga Božje ljubavi izvor nade za svakoga od nas. Ovo nije poziv na toleriranje zla, već na odgovorno djelovanje s razumijevanjem. Neka nas vodi ova misao: osudimo grijeh, ali ne i grješnika. Svijet treba više milosrđa, a manje osuda. To je dar koji možemo pružiti jedni drugima ovog Božića i svakog dana u godini.

*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.