Ljubav ima prvu i posljednju riječ! 

Ljubav ima prvu i posljednju riječ! 

U blagoj jeseni koračam ravnokotarskom zemljom,

prisjećam se toplog kruha razlomljenog nama hodočasnicima

u dvorištu škabrnjanske crkve, iz ruku Miće Jurića i župljana Gospinih.

Sjećam se molitve i pjesme, evanđeoske ljubavi,

našeg čovjeka na pragu doma u ugošćivanju dobronamjernika.

Prebirući divna ljeta, zaledih se mišlju bola:

kako je zločinačkim crvenim tragom pokošen Mića,

mučki pobijeni Škabrnjani, obitelj Šegarić,

nevine žrtve Bilaver, Brkić, Pavičić, Perica, Ražov, Vicković!

Prebirem molitvu iz mrvica Kruha:

mržnja nema posljednju riječ!

Krv mučenika, sjeme kršćansko izniklo

živom crkvom, rodom naše pobijene braće,

gradi svijetlu stazu, udahnjuje život.

Ljubav ima prvu i posljednju riječ!

Po ljubavi, kruhu iz Mićinih ruku i braće Škabrnjana,

dugujemo svim hrvatskim mučenicima:

ne zaboraviti, Istinu širiti, obmane pobijediti.

Gospina zvona škabrnjanske crkve zvone

za rođenja, za vjenčanja, zvone životom za sretnija putovanja.

U tišini, u hodu molitve, u suzi boli slavimo život,

Ljubav ima prvu i posljednju riječ!