Majka Terezija: 'Pomolite se da imamo hrabrosti zaštititi nerođeni život'
Govor Majke Terezije o pobačaju na dodjeli Nobelove nagrade za mir
Ovako je Majka Terezija govorila o pobačaju prilikom preuzimanja Nobelove nagrade za mir.
– Za mene su narodi koje su legalizirali pobačaj najjadniji narodi. Oni se plaše malih, nerođenih. I dijete mora umrijeti, jer ga oni više ne žele – ne žele više ni jedno dijete – i dijete mora umrijeti.
Ja vas ovdje molim u ime malih: spasite nerođeno dijete, prepoznajte prisutnost Isusa u njemu! Kad je Marija Elizabeti došla u posjet, dijete je u istom trenutku, u krilu svoje majke počelo poskakivati od radosti. Kad je Marija ušla u kuću, nerođeni se obradovao. Zbog toga, obećajmo si ovdje da ćemo spasiti svakog nerođenog.
Dajte svakom djetetu priliku da voli i da bude voljeno. Usvajanjem se pokušavamo boriti protiv pobačaja. S Božjom milošću, uspjet ćemo. Bog je blagoslovio naš rad. Mi smo spasili tisuće djece, oni su pronašli svoj dom, u kojem su voljeni, u kojem su željeni, u koji su donijeli radost.
Zbog toga danas od vas zahtijevam, i pozivam vaša veličanstva, ekscelencije, dame i gospodu, sve vas koji ste došli iz različitih zemalja svijeta: pomolite se da imamo hrabrosti zaštititi nerođeni život. Ovdje, u Norveškoj, imamo priliku za to se založiti.
Bog blagoslovio dobro stanje, ali u mnogim obiteljima ovdje mi možda imamo nekoga tko nije gladan kruha, ali je gladan jer se osjeća zaboravljenim i nevoljenim, jer mu je potrebna ljubav. Ljubav počinje kod kuće, najprije ondje.
Nikad ne ću zaboraviti jedno dijete, jednog četverogodišnjeg hindu-dječaka. On je na neki način čuo:
– Majka Tereza nema šećera za svoju djecu. Otišao je kući svojim roditeljima i rekao:
– Ja ne želim jesti šećer tri dana, poklonit ću ga Majci Tereziji.
Nakon tri dana, njegovi su ga roditelji morali dovesti k meni, i on mi je poklonio malu staklenku šećera. Kako je jako volio ovaj mali dječak! Volio je do bola. Ne zaboravite da mnoga djeca, mnoge žene i mnogi muškarci na ovome svijetu nemaju ono što vi imate, i mislite na to da ih volite do bola.
Nedavno sam pokupila jedno dijete s ulice, na čijem sam licu mogla vidjeti da je gladno. Ne znam koliko dana to dijete nije ništa jelo. Dala sam mu komad kruha i mali je jeo mrvicu po mrvicu. Rekla sam mu:
– Pa, jedi taj kruh! Tada me dijete pogledalo i reklo:
– Bojim se jesti, bojim se da ću, kada ga pojedem, opet biti gladan!
Veličina siromašnih je stvarnost. Jednog dana došao mi je jedan gospodin i rekao:
– Ondje živi jedna hindu-obitelj s osmero djece, koja već dugo vremena gladuju.
Uzela sam rižu i odnijela je tamo, njihove oči zasjale su od gladi. Dok sam još bila ondje, majka im je podijelila rižu i s jednom polovicom izašla van. Kad se vratila, pitala sam ju što je to radila.
A ona mi je odgovorila:
– I oni su gladni!
Znala je da su i njihovi susjedi, jedna muslimanska obitelj, gladni. Ono što je mene najviše začudilo nije bila činjenica da je ona nešto dala svojim susjedima, nego da je u svojoj patnji, ipak, znala da ima i dugih koji pate. Ona je imala hrabrosti da dijeli i da podijeli ljubav.
To je ono što ja želim od vas: volite siromašne i ne okrećite im leđa, jer ako njima okrenete leđa, okrenuli ste ih i Isusu. On je sebe učinio gladnim, golim i bez domovine, da bismo vi i ja imali priliku da ga volimo.
Gdje je Bog? Kako ga možemo voljeti? Nije dovoljno da se kaže: 'Moj Bože, ja te volim.' Mi Boga volimo na ovome svijetu ako se nečega odreknemo, ako nešto dajemo.
Naravno da ja šećer mogu pojesti sama, ali ga mogu i dati nekom drugom. Mogu ga dati odraslima, mogu ga dati djeci. Ako cijeli svoj život u toku cijelog dana sami dajemo, onda ćemo biti iznenađeni onoga lijepog dana kad ljudi budu sve međusobno dijelili i tomu se radovali.
Tako, ja ću moliti za vas, da vi molitvu proširite dalje u svojim obiteljima. Plod molitve bit će da vjerujemo, da to činimo za Krista. Kad zaista počnemo vjerovati, počet ćemo voljeti, najprije u našem domu, potom našeg susjeda, a onda ljude u zemlji u kojoj živimo. Hajdemo svi izgovoriti molitvu:
– Bože, daj nam snage da zaštitimo nerođeno djete, jer dijete je najveći Božji dar jednoj obitelji, narodu i svijetu.
Bog vas blagoslovio!
Majka Terezija (10. prosinca 1979. u Oslu, Norveška)
