Mladi u vremenu obilja i gladi za smislom

Nikada nismo imali toliko mogućnosti, a čini se da nikada nismo bili toliko izgubljeni. Živimo u vremenu u kojem nam je gotovo sve nadohvat ruke: informacije, obrazovanje, putovanja, komunikacija i različiti oblici zabave. Tehnološki napredak i materijalno blagostanje otvorili su nam vrata svijeta o kakvom su prethodne generacije mogle samo sanjati. Ipak, iza privida obilja sve se češće susrećemo s jednom dubokom prazninom – krizom duha, identiteta i smisla. Posebno je osjećaju mladi, koji odrastaju u svijetu punom mogućnosti, ali često bez jasnih odgovora na neka temeljna životna pitanja.

Suvremeno društvo mladima nudi mnoštvo izbora, ali im nerijetko oduzima čvrsto uporište. U vremenu u kojem se vrijednosti relativiziraju, a uspjeh mjeri vidljivošću, popularnošću i materijalnim postignućima, sve je teže prepoznati ono što je doista važno i istinski vrijedno. Društvene mreže postaju prostor stvaranja lažnih identiteta, uspoređivanja i neprestane potrebe za potvrdom. Poligoni za bildanje ega. Promatramo tuđe lažno prikazane savršene živote, dok vlastitu svakodnevicu sve češće zbog toga doživljavamo kao nedovoljnu. Iza lažno nasmiješenih fotografija i pažljivo oblikovanih profila nerijetko se skriva praznina srca, usamljenost i osjećaj manje vrijednosti.

Uz sve to me smijemo zanemariti porast različitih oblika ovisnosti, tjeskobe, depresivnosti i drugih psihičkih poteškoća s kojima se mladi suočavaju. Potrebno je pristupiti im s razumijevanjem, bez osuđivanja i banaliziranja problema, jer mentalno zdravlje zahtijeva ozbiljnu brigu, podršku i stručnu pomoć kada je potrebna. No, uz sve te izazove, važno je prepoznati i dublju krizu – krizu smisla. Čovjek može imati gotovo sve, a ipak osjećati da mu nedostaje ono najvažnije. Može biti okružen ljudima, a ostati duboko usamljen. Može imati bezbroj mogućnosti, a ne znati za što živjeti.

Čovjek nije stvoren samo za uspjeh, nego za ljubav. Nije stvoren samo da posjeduje, nego da bude. Kršćanska antropologija podsjeća nas da ljudsko dostojanstvo ne proizlazi iz izgleda, postignuća, društvenog statusa ili broja pratitelja, nego iz činjenice da smo stvoreni na Božju sliku i priliku (Post 1,27). Naša vrijednost nije nešto što moramo neprestano dokazivati. Ona nam je darovana.

Upravo tu počinje odgovor na izazove današnjeg vremena. Isusove riječi: ''Ja sam Put i Istina i Život'' (Iv 14,6) nisu samo utjeha, nego i poziv na konkretan život. Krist nam pokazuje da se istinski identitet ne pronalazi u prolaznim trendovima, nego u istinskom I dubokom odnosu s Bogom koji nas poznaje, ljubi i poziva. Sveti Augustin u svojim je Ispovijestima zapisao: ''Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.'' Te riječi i danas snažno odjekuju u svijetu koji nam neprestano obećava zadovoljstvo, ali nam nikako ne može dati mir.

Bog ne otklanja naše izazove, ali nam daje smisao, snagu i nadu da ih možemo nositi. On nas poziva da ne živimo površno, da ne dopustimo da nas oblikuju samo očekivanja svijeta i da ne tražimo svoju vrijednost u prolaznim stvarima. Poziva nas na molitvu, zajedništvo, odgovornost, služenje i ljubav. Poziva nas da izgradimo život koji ima čvrste temelje.

Zato je važno da se ne prepustimo beznađu, ravnodušnosti i duhovnoj katarzi koja nas vodi u pasivnost. Nismo pozvani biti nijemi promatrači svijeta koji se mijenja, nego njegovi odgovorni graditelji. Potrebni su nam mladi koji će biti odvažni u vjeri, radosni u svjedočenju, spremni zauzeti se za istinu, obitelj, život, pravdu i dostojanstvo svakoga čovjeka. Mladi koji neće bježati od izazova, nego će u njima prepoznati priliku za rast.

Svijet ne treba još više površnosti, nego dubine. Ne treba još više lažnih slika, nego autentičnosti. Ne treba još više ljudi koji će se prilagođavati svemu, nego onih koji će imati hrabrosti živjeti za ono što je istinito, dobro i lijepo.

Samo Bog može do kraja ispuniti ljudsko srce, ali nas upravo taj susret s Bogom osposobljava da mijenjamo svijet. U vremenu krize smisla, kršćanska nada nije bijeg od stvarnosti, nego snaga da je preobrazimo. Mladi su pozvani biti svjetlo svijeta (Mt 5,14) – ne zato što su bez slabosti, nego zato što su ljubljeni od Boga  te obdareni darom vjere poslani u život.