"Molimo Te, nauči nas da nikada ne zaboravimo kako smo pred Tobom jednako vrijedni."

Gospodine,
u ovoj 15. nedjelji kroz godinu
slušamo riječi svetoga Evanđelja:

„Onoga dana Isus izađe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet.“

Uz obalu, među mnoštvom,
Tvoj glas dopire do svakoga srca.
Govoriš jednostavno,
a u svakoj riječi skrivaš vječnu istinu.

Pričaš o Sijaču –
o sebi, Kriste,
koji neumorno siješ
sjeme ljubavi i spasenja.

Jedno zrno pade uz put,
i ptice ga pozobaše.

Drugo pade na kamenito tlo,
sunce ga sprži
i ne donese ploda.

Neko pade među trnje,
koje ga uguši
prije nego što je moglo narasti.

A neko pade na dobru zemlju
te izniknu
i donese obilat rod.

Gospodine,
u tim zrncima prepoznajemo sebe.
Svi smo stvoreni Tvojom rukom,
a ipak svatko nosi svoj put,
svoje borbe
i svoje darove.

Podari nam srce
koje će biti dobra zemlja,
da Tvoja riječ u nama zaživi,
raste
i donese plod ljubavi.

Nauči nas da nikada ne zaboravimo
kako smo pred Tobom jednako vrijedni,
kada Te iskreno molimo
i vjerno obavljamo posao
koji si nam povjerio.

Amen.