"Molimo Te, nauči nas da nikada ne zaboravimo kako smo pred Tobom jednako vrijedni."
Jutarnja molitva p. Luke Rađe.
Gospodine,
u ovoj 15. nedjelji kroz godinu
slušamo riječi svetoga Evanđelja:
„Onoga dana Isus izađe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet.“
Uz obalu, među mnoštvom,
Tvoj glas dopire do svakoga srca.
Govoriš jednostavno,
a u svakoj riječi skrivaš vječnu istinu.
Pričaš o Sijaču –
o sebi, Kriste,
koji neumorno siješ
sjeme ljubavi i spasenja.
Jedno zrno pade uz put,
i ptice ga pozobaše.
Drugo pade na kamenito tlo,
sunce ga sprži
i ne donese ploda.
Neko pade među trnje,
koje ga uguši
prije nego što je moglo narasti.
A neko pade na dobru zemlju
te izniknu
i donese obilat rod.
Gospodine,
u tim zrncima prepoznajemo sebe.
Svi smo stvoreni Tvojom rukom,
a ipak svatko nosi svoj put,
svoje borbe
i svoje darove.
Podari nam srce
koje će biti dobra zemlja,
da Tvoja riječ u nama zaživi,
raste
i donese plod ljubavi.
Nauči nas da nikada ne zaboravimo
kako smo pred Tobom jednako vrijedni,
kada Te iskreno molimo
i vjerno obavljamo posao
koji si nam povjerio.
Amen.