Možda baš isusovci na Modravama

Bili su kao i Družba od prvih dana: kontemplativni u akciji. Isusovci su od samog osnivanja nekako odskakali u domišljatosti da dođu do Boga i da to prenesu drugima, pa ni duhovna obnova 'Možda baš isusovac' nije mogla proći drukčije. Donosimo svjedočanstva trojice sudionika, a na kraju se nalazi poveznica na fotografije i prijava za novi takav događaj.

– Radujući se susretu i duhovnom obogaćenju, iskreno, očekivao sam 'klasične' duhovne vježbe, na kakvim sam i dosad bio. No, bile su to duhovne vježbe koje ću zasigurno dugo pamtiti. Zašto? Zato što su ove duhovne vježbe bile vrlo drugačije i vrlo zanimljive svojim sadržajem. Poseban mir spojen s molitvom i radom, utkano u tišini – šutnji. Naravno, tu je i zajedništvo, kako u radu tako u slavljenju svete Mise. Ono važno što je ostalo od ovog susreta jesu to razmatranje i molitva u radu uz mirno more. Za mene osobno, tu je bio pravi osjećaj blizine Božje, gdje smo komunicirali On sa mnom i ja s Njim – Đuro.

– Najbolje od svega bilo je to što nisam bio zatvoren u kapelu da 'razlučujem' i molim, nego mi je, i svima ostalima, bio povjeren zadatak. Čišćenje septičke jame. Sada to baš vidim kao susret, suočavanje. Za mene osobno to je bilo suočavanje s dvjema stvarima: ne toliko s odbojnošću koliko s vlastitom panikom pred prividnom neizvedivošću povjerenog zadatka. Kao Mojsijeva panika i malodušnost kad ga Bog šalje pred faraona. Drugi susret vezan je uz brzi 'nagovor' koji nam je pater dao: 'Ako mislite biti isusovci, ovo ćete raditi kamo god vas pošalju'. I shvatio sam: 'Pa, kako da ja čistim za drugim kada i sam obilato doprinosim punjenju te iste septičke jame?! Ja nisam ništa bolji od drugih…' Znači li to biti isusovac? Nije lako biti izvrstan, iz nesklada stvarati sklad, dobrim dobro vraćati, biti uspješan, marljiv i vjeran. Ali, ima neko posebno otajstvo u tome da zaboraviš vlastiti razvoj, vlastiti rad, u pravom smislu riječi – da zaboraviš vlastitu želju za ostvarenjem, da bi ušao i pospremio stvari na jednoj razini stvarnosti koju ljudi zaboravljaju i uzimaju zdravo za gotovo, a na kojoj počiva sve zdravlje čovječanstva. Neprimjetan i neprivlačan posao koji svatko može izvršiti, nitko ne će, a netko mora – Ante.

– Najviše me oduševljava činjenica da smo, premda na susretu nismo radili ništa spektakularno, ipak u najobičnijim stvarima pronalazili ljepotu i smisao. Od svih pouka sa susreta ta mi je najdraža: da je Bog prisutan upravo sada i ovdje, ne u nekom drugom vremenu i ne negdje daleko. A od događaja na susretu najdragocjenijim mi se čine večernji razgovori u kojima smo dijelili doživljaje dana – baš su mi ti razgovori pomogli da shvatim koliko je svaki trenutak bio (i nastavlja biti) vrijedan – Luka.

Nakon ovih slikovitih opisa, pogledajte fotografije ovdje: MBI na Modravama. Novi susret održat će se od 26. do 28. veljače, možda baš na Modravama, a možda i ne… jer za isusovce je važno da su neopredijeljeni i otvoreni za iznenađenja. Ako takav želiš biti i želiš iskusiti ovako nešto, prijavi se ovdje: MBI 2021.