​Nadbiskup Kutleša predvodio misno slavlje 60. obljetnice Župe sv. Pavla u Retkovcu

Na početku misnog slavlja pozdrav uime župne zajednice uputio je g. Ante Antunović predstavljajući kratki povijesni razvoj župne zajednice. Dobrodošlicu Nadbiskupu uime svih župljana izrazio je i župnik, preč. Vinko Tomić.

U homiliji nadbiskup Kutleša je na samom početku istaknuo kako je ''slavlje ovog jubileja izraz zahvalnosti za šezdeset godina po kojima je ova zajednica rasla, izgrađivala se, prenosila vjeru, dijelila radosti i nade''. Svoju zahvalnost izrazio je svim svećenicima, redovnicama i katehetama, roditeljima, bakama i djedovima koji su svjedočili vjeru, svima onima koji su ugradili u župnu zajednicu i svojim primjerom hrabrili nove naraštaje.

Nadbiskup se u svojem promišljanju Evanđelja zaustavio na tri cjeline: na bogatašu, na Lazaru i na bogataševu grijehu. Grijeh bogataša nije bio u bogatstvu već ''u tome što nije primjećivao druge, niti je znao zahvaliti i dijeliti'', istaknuo je nadbiskup Kutleša. Tako i grijesi nisu uvijek u riječima ili djelima, već u ravnodušnosti i nečinjenju. Nadbiskup je stoga iskoristio prigodu podsjetiti ''da je upravo župa zajednica onih koji primjećuju, u kojoj i pored koje nitko nije nevidljiv, nitko ne ostaje sam pred vratima, u kojoj vjera otvara oči, a ljubav pokreće na djelovanje''.

Govoreći o Lazaru, koji za razliku od bogataša ima svoje ime, Nadbiskup je naglasio kako ''svaki detalj u Evanđelju ima svoju poruku. Ime Lazar dolazi od hebrejskog 'Eleazar', što znači: 'Bog je moja pomoć'. Time Isus pokazuje da je upravo ovaj siromah, kojega svi prezru i zaboravljaju, u Božjim očima važan i nezamjenjiv''. Gledajući povijest Župe sv. Pavla apostola u Retkovcu, nadbiskup Kutleša prepoznao je trud župne zajednice da ona bude ''mjesto gdje ni jedan Lazar nije nevidljiv. Ako želimo biti autentična Crkva, moramo nastaviti živjeti s tom istom zauzetošću jer u potrebitima, a to smo na koncu svi mi, Bog nam daje priliku da živimo ono što najviše ispovijedamo i za čim i sami najviše čeznemo, ljubav koja ne zaboravlja nikoga''.

Nastavljajući svoju homiliju, Nadbiskup je kazao kako ''bogatašev grijeh nije bio očita okrutnost ni zloća, nego ravnodušnost, bezosjećajnost'', kao najtiša i najopasnija bolest duhovnoga života koja pokazuje znakove izvana, ali razara iznutra. ''Naša je najveća odgovornost odgoj savjesti za suosjećanje, trud oko promicanja milosrđa. Puno puta i nesvjesno zaklonimo pogled kako ne bismo morali djelovati, ne dopuštamo da nas dirne tuđa nevolja. Time sami postajemo najveći gubitnici'', istaknuo je nadbiskup Kutleša i nastavlja: ''Ako nam Božja riječ ne otvori oči i srce, nikakav čudesni znak to ne će učiniti''.

Aktualizirajući Evanđelje, Nadbiskup je naveo kako danas ''živimo u vremenu kada su slike patnje, siromaštva i nepravde stalno pred našim očima: na ekranima, u vijestima, u našim kvartovima. Opasnost je da se na njih naviknemo, da prestanu u nama izazivati suosjećanje i potrebu za djelovanjem. Kada žalost i tuga drugih postanu samo jedna od informacija u nizu, tada naše srce polako otvrdne''.

Osvrnuvši se na kraju još jednom na proslavu obljetnice, nadbiskup Kutleša ohrabrio je okupljene župljane riječima: ''Neka ovo slavlje bude poziv da naša srca ostanu osjetljiva. Kršćanin koji prestane biti osjetljiv na bol bližnjega prestaje biti Kristov učenik. Radije dopustimo da nas Božja riječ neprestano iznova dotiče i preobražava, da nas milost Duha Svetoga čini budnima, da ova župa i dalje bude dom gdje se prepoznaju i ljube Lazari našega vremena.''
 
Zazivajući nebeski zagovor zaštitnika Župe sv. Pavla, neumornog navjestitelja Evanđelja, Nadbiskup je potaknuo vjernike da obitelji budu mjesta vjere i molitve, da djeca rastu u ozračju ljubavi i poštovanja, da mladi u župi pronađu potporu i smisao, stariji da osjete zahvalnost i brigu i da nitko ne bude zaboravljen. ''Ako tako budemo živjeli, onda će i budući naraštaji, za novih šezdeset godina, moći zahvalno reći da u Retkovcu živi Crkva koja svjedoči Krista, koja primjećuje, koja ljubi i koja se daruje'', zaključio je nadbiskup Kutleša.
 
Po završetku euharistijskoga slavlja nadbiskup Kutleša blagoslovio je novi mozaik, djelo akademskog umjetnika Jeronima Tišljara, kao i novi kip Majke Božje Fatimske. Nadbiskupu je župnik, preč. Tomić, uputio riječi zahvale i uručio prigodan poklon.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni mješoviti zbor zajedno sa zborom mladih ''Damask'', pod vodstvom maestra Josipa degl' Ivellija.