Nadbiskup Kutleša predvodio misno slavlje župne svetkovine Bezgrešnog začeća BDM u Župi Malešnica-Oranice
Župa Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije proslavila je u nedjelju 8. prosinca 2024. godine svoju župnu svetkovinu za koju se pripremala trodnevnom pripravom. Središnje misno slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša.
Draga braćo i sestre u Kristu!
Crkva nas danas poziva da upravimo svoj pogled prema Blaženoj Djevici Mariji, koja je, prema vjerovanju Crkve, od prvoga trenutka svoga postojanja bila sačuvana od istočnoga grijeha. Ova svetkovina poziva nas da u Mariji promatramo uzor savršene Božje ljubavi prema čovjeku, ali i savršen odgovor vjere i predanja Bogu koji je dala Marija. Današnja svetopisamska čitanja vode nas kroz ključne trenutke povijesti spasenja - od prvog obećanja otkupljenja u Knjizi Postanka do trenutka anđeoskog navještenja kada Blažena Djevica Marija pristaje biti stanom Svevišnjega. Ova se otajstva savršeno uklapaju u vrijeme došašća kada se vjernici pripravljaju za ostvarenje Božjih obećanja o rođenju Spasitelja, za dolazak Božji među nas u obličju malenog Djeteta. Blažena Djevica Marija, koja je u svojoj utrobi nosila Sina Božjega i po kojoj nam je Bog postao blizak, najbolje nas uči kakvo treba biti naše iščekivanje, kako se pripraviti za Isusov dolazak - bilo za dolazak rođenjem kojeg se spominjemo o Božiću, bilo za njegov konačni dolazak u slavi.
Marija nas, osim toga, uči kako u svojoj svakodnevnici živjeti to veliko otajstvo Božjega dolaska u ljudskom obličju. Iako je bila stvorenje poput nas, Marija je bila očuvana od posljedica istočnoga grijeha. To se nije dogodilo zbog njezinih zasluga niti privilegija koje bi bile svrha same sebi. Očuvana je zbog nas. Bog je, u svojoj neizmjernoj ljubavi, unaprijed otkupio Mariju zaslugama svoga Sina pripremajući tako put spasenja za cijelo čovječanstvo. Zato nam Blažena Djevica Marija ostaje trajan izvor nadahnuća i uzor kreposti, ali i vjerna pratiteljica na našem životnom i vjerničkom putu. Razmišljat ćemo danas o njoj kroz tri glavne točke: Božji dar i Marijino uzdarje; Marija kao zora našeg spasenja te Marijino i naše došašće.
1. Božji dar i Marijino uzdarje
Evanđeoski odlomak o navještenju Mariji, u kojem joj anđeo Gabrijel otkriva da će začeti i roditi sina kojemu će nadjenuti ime Isus, koji će biti velik i zvat se Sinom Svevišnjega, otkriva neke važne osobine Blažene Djevice Marije. Saznajemo da je Marija djevica i Josipova zaručnica, da je „milosti puna“ i da je „našla milost u Boga“. Na prvi pogled, ove dvije karakteristike mogu djelovati slično, ali one izražavaju različite dimenzije Marijine osobnosti. Kad anđeo pozdravlja Mariju riječima „Zdravo, milosti puna“, upućuje na njezinu jedinstvenu zamilovanost od Boga, u Sinu, od postanka svijeta. Anđeo je pozdravlja na način koji govori da je Milosti puna njezino osobno ime (grč. Κεχαριτωμένη/Keharitomene), nešto što joj je darovano bez njezinih zasluga.
S druge strane, kada anđeo kaže da je našla milost u Boga, ističe se i Marijina osobna odgovornost i krepost. Njezin život, obilježen vjernošću i kreposnim djelovanjem, bio je odgovor na Božju naklonost. Pokazala se spremnom za vršenje uzvišene zadaće koju joj je Bog namijenio od postanka svijeta. Iako je po Božjem promislu Blažena Djevica Marija unaprijed očuvana od istočnoga grijeha, njezina spremnost i suradnja s Božjom milošću pokazale su se ključnima. Božjem daru odgovorila je životom punim kreposti. Njezin pristanak: „Neka mi bude po tvojoj riječi!“ izraz je duboke vjere i povjerenja u Božji naum. Čini se da Mariju nije toliko iznenadila anđelova prisutnost, koliko njegov pozdrav: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“. Razmišljala je o značenju i svrsi tih riječi pokazujući da je već tada živjela duboko duhovno razlučivanje koje će pratiti njezin život u svjetlu Božje prisutnosti. Od trenutka navještenja, Blažena Djevica Marija pohranjivat će i promišljati sve što se događa u njezinu i Isusovu životu prepoznajući Božju volju u svakodnevnim događajima.
Dragi vjernici, Bog nam u Mariji pokazuje kakvima i nas želi. Ako nam je u krštenju, po zaslugama svoga Sina, skinuo teret istočnoga grijeha i uveo nas u život milosti, ostaje na nama da svojim životom u tome rastemo i da ljubomorno čuvamo milosno zajedništvo s Bogom. U Poslanici Efežanima čitamo da je i nas Bog sebi izabrao „prije postanka svijeta da budemo sveti i neporočni pred njim“ (Ef 1,4). Marija je prvo i savršeno ostvarenje ovog Božjeg poziva. Njezin život nije bio slučajnost, nego plod Božje ljubavi i providnosti - baš kao i naše krštenje. Od trenutka pristanka da bude majkom Božjemu sinu, Marija je pohranjivala u srcu sve događaje iz Isusova života i pitala se što Bog želi od nje u svakom trenutku. Ako i mi budemo činili tako, ako svoj život budemo promatrali iz perspektive Božjega dara u Isusu i trudili se razlučivati Božju volju, onda njegova milost neće izostati. Papa Franjo često poziva Crkvu na osobno i zajedničko razlučivanje. To je temelj našeg kršćanskog poziva - prepoznati Božju inicijativu i surađivati s njome. Bez tog nastojanja ostajemo zarobljeni u vlastitim planovima, nesposobni vidjeti Božje djelovanje u našem životu. Učimo od Marije, koja nam pokazuje kako živjeti u punini Božjeg poziva. Neka nas njezin primjer vodi u svakodnevnom življenju vjere i prepoznavanju Božje volje.
2. Marija - zora našega spasenja
Draga braćo i sestre, Marijino bezgrješno začeće velika je najava našeg spasenja. Marija je poput zore koja navješćuje dolazak Sunca - Krista, našeg Spasitelja. U njezinim riječima „Evo službenice Gospodnje“ (Lk 1,38) naziremo zoru nade i svjetlo koje prosvjetljuje tamu ovoga svijeta. Njezin pristanak: „Neka mi bude!“ omogućio je utjelovljenje Boga među ljudima, a nama otvorio vrata života milosti, vremenitog i vječnog zajedništvu s Bogom. Bez njezine vjere, poniznosti i hrabrosti povijest spasenja bila bi zasigurno drugačija. Sav život Blažene Djevice Marije odraz je Božje inicijative i njegova djelovanja u ljudskoj povijesti. Evanđelje nam to otkriva s nekoliko detalja.
Početno, saznajemo da je Josip iz Davidove loze te da je Isusu namijenjeno Davidovo prijestolje, dok o Marijinu podrijetlu ne znamo gotovo ništa. Čini se kao da je Marija, u svojoj nazaretskoj kućici, sama i nepoznata. Dok kao zaručnica čeka brak kojim bi stekla društveni status u kući iz Davidova plemena, anđeo joj donosi vijest da sva njezina čast dolazi isključivo iz Božjeg izbora i inicijative. Marija će kasnije u svome Magnificatu za sebe reći da je neznatna službenica koju je Bog uzvisio. Time će potvrditi svoj skroman društveni položaj, ali i veličinu poniznosti koja ju je resila.
Božja inicijativa u Marijinu životu očituje se i u čudesnom začeću. Evanđelist nas najprije obavještava da je Marija djevica, a zatim da će začeti snagom Duha Svetoga, osjenjena silom Svevišnjega. Njezina zbunjenost anđelovim pozdravom kasnije prerasta u klicanje i zahvalu jer se Bog poslužio njezinom neznatnošću kako bi preokrenuo poredak koji vlada u svijetu. Ona s divljenjem promatra Božju logiku. On silne svrgava s prijestolja, a uzvisuje neznatne; gladne napunja dobrima, a bogate otpušta prazne. Bog ostvaruje svoje obećanje Izraelu i cijelom ljudskom rodu, a za to se služi upravo njezinom poniznošću. U Mariji je sve Božje i zato je velika. Zbog toga ostaje trajnim znakom nade svakom čovjeku, bez obzira na njegov položaj ili stanje. Kao što zora nepogrešivo najavljuje dolazak dana, tako i pouzdanje u Marijin zagovor nikoga ne ostavlja bez potrebnih milosti za život ugodan Bogu.
Marija nas uči da svojim životima budemo Kristovi navjestitelji, poput zore koja ljudima donosi svjetlo. Potiče nas da naviještamo jedino Svjetlo koje može rastjerati tamu - svjetlo Kristovo. Svjedočimo stoga njegovu ljubav kroz konkretna djela milosrđa, pravde i mira, u svojim obiteljima, na radnim mjestima i u svakodnevnim susretima.
3. Marijino i naše došašće
Nalazimo se u vremenu došašća kada nas Crkva poziva na budnost dok iščekujemo rođenje Spasitelja. Došašće nije samo priprema za Isusovo rođenje; ono je i vrijeme usmjereno prema Gospodinovu drugom, konačnom dolasku. Kroz godišnju pripravu za slavlje Kristova rođenja, pozvani smo također razmatrati i pripraviti se za njegov povratak u slavi. U Službi čitanja Prve nedjelje došašća sveti Ćiril Jeruzalemski podsjeća nas na dva Kristova dolaska na zemlju: jedan je bio skrovit, „poput rose na runo“, a drugi, budući, bit će očit svima. „Kod prvog dolaska bio je u pelenama povit u jaslama, a kod drugoga zaogrnut će se svjetlošću kao odijelom (…). Ne ustavljamo se, dakle, samo na prvom dolasku, već čekamo i drugi.“
Blažena Djevica Marija, poput svojih sunarodnjaka, s nestrpljenjem je iščekivala dolazak Mesije kojega su navješćivali starozavjetni proroci. Od Marije možemo naučiti kakvo treba biti naše iščekivanje Gospodinova dolaska: ne tjeskobno, već radosno; ne u strahu od kazne, već u povjerenju u ljubav; ne u turobnoj, već u vedroj duhovnosti koja u nama budi čežnju za susretom i zajedništvom s Gospodinom. Iz životopisa svetaca možemo saznati koliko je jaka bila njihova čežnja za Bogom. Sveti Pavao izražava duboku čežnju za susretom s Kristom kada piše: „Želim otići i biti s Kristom jer je to mnogo, mnogo bolje“ (Fil 1,23). Slično tome, dubina čežnje Marijina prečistoga srca za dolaskom Spasitelja nadilazi naše poimanje. Iz Zaharijina hvalospjeva prepoznajemo koliko je snažna bila nada izraelskog naroda u ostvarenje Božjih obećanja: „Da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja služimo bez straha, u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.“ Marijina molitva i čežnja sigurno su odjekivale još jačom snagom.
Krist je postao čovjekom i rodio se da bismo mogli živjeti kao djeca Božja, u svetosti i pravednosti pred njim. Stoga se trebamo pitati: „Nosimo li u sebi tu nadu ili nas češće pritišće teret svakodnevnih briga?“ Crkvena liturgija nas poziva da budemo budni u molitvi i raspjevani Bogu na slavu dok iščekujemo njegov dolazak. Djela pokore i odricanja u ovom vremenu neka nam pomognu u toj budnosti. Izoštrimo svoj pogled za potrebe naših bližnjih, kako materijalne tako i duhovne. Ublažiti nečiju samoću i umanjiti tjeskobu, pokazati vedrinu poniznog pouzdanja u Boga ne očekujući ništa zauzvrat govori više od riječi. Vježbajući se u tome, naučit ćemo svu svoju nadu usmjeravati prema Gospodinovu konačnom dolasku.
Dragi vjernici, bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije podsjeća nas na neizmjernu Božju milost koja djeluje i u našim životima. Ona je Božja obećanja živjela u srcu punu ljubavi, vjerovala je da će se ispuniti ono što je Bog obećao. Bog ju je, očuvavši je od istočnoga grijeha, učinio znakom onoga što je Kristovim rođenjem omogućio svima nama: da u suradnji s njegovom milošću živimo punim i svetim životom.
Pozvani smo utjecati se Mariji, bez grijeha začetoj, i učiti od nje kako prepoznati Božju prisutnost u svojim životima te odgovoriti na nju s potpunim povjerenjem i predanjem. Neka nas Marija, Majka našega Spasitelja i naša Majka, svojim zagovorom prati na putu svetosti i približi svome Sinu, Isusu Kristu. Molimo je u svim našim potrebama: Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji s k tebi utječemo. Amen.