Najvažnija lekcija kojoj nas uči sveta Marta
Zamislimo sljedeći prizor: prijatelj Isus dolazi u Betaniju. Sretna što ga je vidjela, Marta želi biti učinkovita i učiniti mnogo toga.
S druge strane, Martina sestra Marija ne obraća pažnju na kućanske poslove. Ona samo mirno sjedi i odmara se kraj Isusovih nogu, kao da se hrana može sama pripremiti, kao da misli da je sasvim normalno dopustiti da ostali rade sve poslove dok ona miruje.
Marta se 's pravom' buni takvom ponašanju svoje sestre. Umjesto da se s njom zajedno znoji radeći oko pripreme jela, Marija je radije sjela.
Isus bez sumnje shvaća što se događa u toj kući. On je punih trideset godina promatrao svoju Majku kako priprema hranu, pere i uređuje kuću kao što to čine majke širom svijeta. On dobro zna da se ti zadatci ne izvršavaju uz pomoć 'trikova'.
No, činjenica je da je Marta na neki način postala ropkinja svojih materijalnih zadataka. Ona riskira da svoje vrijeme više posveti hrani nego svom gostu. Ta se mana ponavlja u mnogim drugim situacijama: u sustavima ili procesima koji postaju važniji od ljudskih bića.
Što je primarno u našem životu? Ovo je pitanje na koje smo neprestano pozvani odgovarati samima sebi kako bismo mogli čuvati svoju slobodu i biti usredotočeni na ono što je doista važno.
Je li moguće da se poput Marte uzrujavamo i uznemirujemo zbog mnogih stvari? Isus je rekao Marti da ima na umu samo jednu stvar: Bog je dovoljan! Naravno, to ne znači da su Martino i Marijino zvanje u suprotnosti i protivljenju. Isus nas poučava da je molitva najvažnija stvar u našem danu. Naša je glavna briga tražiti Kraljevstvo Božje, a sve će nam se ostalo nadodati.
Martin poziv nije isti kao i Marijin. Majka ne može provesti toliko vremena moleći se kao jedna redovnica. Svatko ima svoje zvanje i misiju, ali jedna nužna stvar uvijek je ista za sve. Gospodin je sve stvorio za sebe i, kako kaže sveti Augustin, naše je srce nemirno dok se ne smiri u Bogu, bilo da smo poput Marte ili poput Marije.
