Stvoreni smo iz ljubavi da se toj istoj ljubavi i vratimo

“Nemirno je naše srce dok se ne smiri u Tebi, Bože.”

Započeo bih mislima svetog Augustina, koji nas potiče da se vratimo Onome koji nas uzljubi (papa Franjo.) Bog je dobar. Ne samo da je dobar, već u svemu želi surađivati s nama, uvijek s jednim te istim ciljem: da nas vrati k sebi, da se vratimo Izvoru života od kojeg  nikada ožednjeti ne ćemo (usp. Iv 4,13-14). A mi redovito žeđamo: da budemo ljubljeni, prihvaćeni, slobodni. Bog to zna, svjestan je toga, zato nas redovito poziva bliže k sebi. Poziva nas da uzmemo Njegov slatki jaram i Njegovo lako breme (usp. Mt 11,29-30). Bogu je stalo do tebe i do mene i On nikada ne će odustati od svoje želje da mu se vratimo.

Možda nas prožima strah od susreta s Njime dok razmišljamo: “Što će mi Bog reći, hoće li me osuditi?” Sjetimo se prispodobe o milosrdnom Ocu, u kojoj je otac s razlogom nazvan milosrdnim, dok ga neki čak nazivaju i rasipnim ocem, a koji je slika našeg nebeskog Oca jer ima toliko ljubavi za nas da ju rasipa. Susret oca i sina u ovoj prispodobi slika je čestog susreta nas i našeg nebeskog Oca, gdje smo često ranjeni, umorni, grješni. A što naš nebeski Otac čini? Ljubi nas, oprašta nam i slavi. Slavi što smo se vratili u Njegov zagrljaj. Baš kao što sveti Bernard iz Clairvauxa  govori: “Sretna je duša kojoj je dano iskusiti zagrljaj takvog nadmoćnog užitka! Ovaj duhovni zagrljaj nije ništa drugo nego čedna i sveta ljubav, ljubav slatka i ugodna, ljubav savršeno vedra i savršeno čista, ljubav koja je uzajamna, intimna i snažna, ljubav koja spaja dvoje, ne u jednom tijelu, nego u jednom duhu, koja čini da dvoje više nije dvoje, nego jedan nedjeljiv duh, kao što svjedoči sv. Pavao, gdje kaže: 'Tko se prianja uz Gospodina, jedan je duh s Njim'”.

Vjerujem da smo svi žedni te ljubavi. Bog je strpljiv i čeka nas. U obazrivosti pred onim koji nas čeka, mogli bismo reći kako nije lijepo da nas netko jako dugo čeka. Stoga, nemojmo predugo odgađati susret s Onim koji nas u obilju ljubavi koju ima za nas već iščekuje, s Bogom. Baš kao što se potpuno predao za nas na križu, dopustio da mu se u ruke zabiju čavli kako bi svoje ruke držao širom otvorene za svakoga od nas te nam dokazao kako nas silno ljubi i želi primiti u svoj očinski zagrljaj.

Vratimo se Onome koji nas uzljubi do kraja, vratimo se Onome koji nam želi dobro, vratimo se Onome koji je sretan što postojimo!