Neobični uskrsni običaji diljem svijeta

Posebnu čar svakom blagdanu daju oni, da ih tako nazovemo, popratni običaji i tradicija. Tako je uz najveću kršćansku svetkovinu, Uskrs, koju narodi diljem svijeta slave na sebi svojstven način, piše katolički tjednik Nedjelja.

Vjerojatno najrasprostranjenija tradicija vezana uz svetkovanje Uskrsa jest šaranje jaja, odnosno pravljenje pisanica. Međutim, diljem svijeta postoje brojne tradicije koje se međusobno doista puno razlikuju te se može kazati da svaki narod ima nešto svoje.

Poljska tradicija

Poljaci imaju bogatu tradiciju obilježavanja Uskrsa i velikih dana koji ga prate. Jedan od običaja jest bdjenje uz Isusov grob. Ta tradicija podrazumijeva molitvu u crkvi uz Isusov kip skinut s križa, uz kojega stoje čuvari. To je vrijeme tihe molitve i svojevrsnog žalovanja zbog Isusove smrti, ali koje nosi prizvuk radosti zbog Njegova uskrsnuća.

Ovaj narod, osim što izrađuje pisanice i nosi hranu na blagoslov, njeguje običaj 'mokrog ponedjeljka'. Riječ je o uskrsnoj liturgiji koja uključuje krštenja i škropljenje svetom vodom kako bi se svakoga podsjetilo na njegovo krštenje. Dječaci i muškarci tada koriste priliku kako bi djevojke polili vodom, što je zapravo bezazlena šala i moguć način udvaranja. 

Vrući križevi u Engleskoj

Veoma je teško odrediti kada su pojedini običaji postali dijelom kulture nekog naroda. Teško je odrediti i na koji su se način 'uvukli' u naviku svakog pojedinca. Takav je slučaj i s običajem pravljenja 'vrućih križeva' u Engleskoj.

Riječ je zapravo o slatkim rolnicama s grožđicama i ribizom, koje na svojem vrhu imaju utisnut križ. Prave se i prodaju tijekom cijelog Velikog tjedna, no osobito na Veliki petak. Navodi se kako tradicija seže u 12. stoljeće, kada je jedan svećenik na taj način želio obilježiti Veliki petak. Ipak, prvi zapisi datiraju iz 1730-ih, kada je Robin Alamanh zapisao: 'Veliki petak je ovog mjeseca, starica po vruće križeve trči s jednim ili dva penija u ruci.'

Modna revija u New Yorku

Gotovo je sigurno da svi krajevi svijeta blagdane čekaju u novom ruhu. Na našim prostorima od davnina se gledalo da, ako se cijele godine i nema, na taj dan svi budu lijepo odjeveni. Međutim, neki u svijetu idu i korak dalje. U njujorškoj Petoj aveniji još je u 19. stoljeću organizirana prva modna revija nakon uskrsne Mise na kojoj su ljudi pokazali svoje novo uskrsno ruho. Tradicija se održava i danas.

Liturgija u zoru

Poznato je kako je Marija Magdalena na uskrsno jutro, zapravo u zoru, otišla na Isusov grob i zatekla ga prazna. Spominjući se toga, mnoge crkve danas održavaju Misu pri izlazećem suncu kako bi vjernici mogli doživjeti ugođaj koji je zapisan u Svetom pismu.

Gdje je to sve počelo? Tradicija seže u daleku 1732. u Saksoniju, Njemačka, kada je skupina mladića sa svećenikom prvi put slavila Misu na uskrsnu zoru. Kako su godine prolazile, broj ljudi se povećavao, a navika je uskoro zahvatila i cijelu državu, da bi se 40-ak godina kasnije proširila i u SAD.

Žene u Slovačkoj i Češkoj

Ženama u Češkoj ili Slovačkoj na Uskrsni ponedjeljak nije nimalo lako. One ne će biti polijevane vodom kao Poljakinje, ali izađu li na ulice, susrest će lokalne dječake i muškarce s prutićima vrbe, najčešće ukrašenim šarenim vrpcama. Kako tradicija nalaže, muškarci tada imaju pravo djevojke udariti prutom. To svakako nije jak udarac i ne nanosi bol, ali simbolizira poticanje na dobro zdravlje i ljepotu.

Divovski omlet u Francuskoj

Mnogi gradovi diče se svojim specijalitetima i nerijetko pokušavaju oboriti rekord u porcijama, no je li baš lako svake godine praviti divovski omlet? Upravo to rade stanovnici grada Bessieresa u Francuskoj. Oni već desetljećima na Uskrsni ponedjeljak prave najveći omlet. Tada se okupi i do 10 000 ljudi, a jelo od 15 000 svježih jaja pravi i 40-ak kuhara.

Uz ovaj običaj vezana je nevjerojatna priča prema kojoj je Napoleon Bonaparte sa svojom vojskom bio u blizini grada. Tu je vojskovođa pojeo omlet lokalnog gostioničara i veoma mu se svidio. Tada je naredio mještanima da prikupe sva jaja kako bi napravili veliki omlet za njegovu vojsku. Danas oni to prave za svoje mještane.