Osma srijeda Velike devetnice u Nacionalnom svetištu sv. Josipa

Dr. sc. Daniel Patafta, profesor na zagrebačkom KBF-u, predslavio je misno slavlje u srijedu 6. ožujka 2024. godine u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Koncelebrirali su vlč. Hrvoje Mandić, župnik Čabra, Prezida i Tršća, zatim vlč. Marko Pavlinović župnik svete Terezije od Djeteta Isusa Rijeka – Podvežica, vlč. Antun Kolić, župnik Banije Karlovac, mons. Antun Sente, ml., rektor Josipova svetišta, uz đakonsku asistenciju fra Davida Vrbanca, đakona na službi u Župi Svete Trojice u Karlovcu čiji su župljani predvodili hodočasnike. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora s Dubovca i karlovačke Zvijezde pod vodstvom s. Blandine Rakarić. Vjeru je svjedočio Leonardo Mesarić, nogometaš.

U prigodnoj homiliji dr. Patafta je između ostalog kazao kako je "povijest čovječanstva obilježena zastranjenima, krivovjerjima, kojekakvim stvarima koje su na sablazan i vjernicima i suvremenicima. Što Bog tada radi? Diže, odnosno dariva svetce koji obnavljaju narod primjerom evanđeoskog života. Jedan od njih jest i sveti Josip koji i u ovo naše vrijeme daje jasnu poruku. Možemo kazati da pripadamo marijanskoj i josipovskoj Hrvatskoj obilježenoj vjernošću i to ne samo Svetoj Stolici i Petrovim nasljednicima, koja nas obilježava od sedmog stoljeća, nego i vjernosti Božjem zakonu. Ipak, nije dovoljno da budemo samo deklaracijski veliki Hrvati katolici, već je potrebno živjeti onu vjeru koja nas je stoljećima držala i okupljala na mjestima gdje se Bogu molilo, gdje je Hrvatski sabor stavio ovu zemlju pod zaštitu svetog Josipa, a sav narod pjevao njegovoj supruzi, ženi Djevi i Kraljici Hrvata, kojoj je sveti Josip čuvao djevičanstvo. Odgajao je dijete Isusa koje mu je Bog povjerio. Sve nam to pokazuje kako treba vrednovati obitelj, ulogu majke, ali i ulogu oca. Koliko je to danas degradirano u ime emancipacije žene, a uništeno je njezino majčinstvo. Nije problem, dapače, ženi pripadaju jednaka prava i dostojanstvo kao i muškarcu, ali ne možemo ne primijetiti perfidno uništavanje majčinstva, odnosno očinstva u muškarca. Zato imamo pustoš, a nestaju obitelji. S druge strane, najčešće vjerničke obitelji su te koje su otvorene životu i odgoju. Nadalje, primjer obitelji svetog Josipa nam pokazuje da se vjera živi u odnosu prema Božjem zakonu i Bogu jer Isus ništa nije dokinuo, već usavršio. Čovjek koji živi pravedno u odnosu s Bogom sudi i živi u ovom vremenu koji će reći ne zlu, koje je premrežilo sve naše institucije, ali to nije samo korupcija, nego nešto što joj prethodi. To je ogovor i kleveta, terorizam riječi koje uništavaju bit čovjeka i sliku Božju u njemu i darove Duha Svetoga. Sveti nam Josip pokazuje kako se na pravi način vrednuje materijalno i materija. Nije jednostavno danas odbaciti popularnost u društvu, u svojoj sredini, instituciji, na radnom mjestu, no to je put koji nas vodi da u potpunosti budemo Božji. Biti ćete Božji, živjet ćete ono što je Josip primio od svojih otaca, ono što Mojsije govori, živjet ćete upravo ono u čemu je Josip odgajao Isusa jer Isus je trebao obitelj da ga odgoji da se prenesu vrijednosti na njega. Živjet ćete u onome što su ti ljudi prenijeli na generacije i generacije kršćana. Naposljetku vaše očeve, djedove, bake i majke. To ćete živjeti. Tu je budućnost ove zemlje i ovih ljudi. Zato idite k Josipu, neka vam pokaže put kako se živi po Božjem, što znači biti vjeran, što znači biti pravedan, a da mjera pravde nisam ja, nego je mjera pravde Bog", kazao je u svojoj homiliji dr. Patafta.

Pri kraju misnog slavlja put i vjeru do Boga posvjedočio je Leo Mesarić, koji za sebe kaže da je sluga Božji, suprug, otac dvije djevojčice, bivši profesionalni nogometaš, magistar pedagogije i informatologije te trener s Uefa licencom. Tom je prigodom posvjedočio:

"Odnos s Bogom bio mi je površan kroz djetinjstvo. Nakon Prve svete pričesti odlazak u Crkvu bio je sve slabiji s opravdanjem da imam treninge, odnosno utakmice. To je bio i razlog zašto nisam primio sakrament svete Potvrde kada i moji vršnjaci. Nakon srednje škole upisujem Filozofski fakultet u Zagrebu koji završavam 2007. Nakon toga sam upisao postdiplomski doktorski studij pedagogije koji napuštam nakon 3 semestra što zbog nogometnih obveza, što zbog gubljenja smisla završetka istog. Kroz vrijeme studiranja te intenzivnog čitanja i proučavanja razno razne literature, lutam džunglom new agea tražeći odgovore, istinu, smisao, zapravo sebe.

Za vrijeme profesionalne karijere igrao sam za: NK Zagreb, NK Karlovac (zanimljivost je da sam za Karlovac zabio 3 gola GNK-u Dinamu na jednoj prijateljskoj utakmici, što je odjeknulo), NK Lokomotiva, GNK Dinamo, FC Foolad (Iran), NK Rudeš.

Od prvog dana pokazivao sam veliku ljubav i strast za nogometom. Sad mogu reći da mi je u ozbiljnijim fazama igranja nogomet bio idol koji je određivao moju umišljenu veličinu, moju egzistenciju, raspoloženje…

Preobraćenje se događa u 31. godini života. Zapravo, nikad nisam otpisivao Katoličku crkvu u potpunosti. Jednom sam tako otišao s prijateljem na duhovnu obnovu k fra Zvjezdanu Liniću u Dom sportova. Smatrao sam da će to biti još jedan kamenčić u mojem new age životu u kojem sam završio više tečajeva za bavljenja bioenergijom poput Prana healing, BAR-s i tako dalje. Sudjelovao sam na mnogim seansama i seminarima sličnog sadržaja, a koji nisu rješavali moje problem niti liječili moje rane, ali su hrabrili moju umišljenost u kojoj je moja perspektiva samog sebe pa i svijeta oko mene bila podređena mojem oholom i egoističnom shvaćanju. Zapravo sam sve podređivao samom sebi. A onda je Gospodin Isus urušavao tu sliku savršenog gospodina o samome sebi zbog čega sam često ulazio u frustraciju i depresiju, jer nisam mogao zamisliti drugačiju sliku o sebi nego tu savršenu (umišljenu), što nisam igrao savršeno, što nisam ostvario sve što i kako sam htio, što sam imao abnormalne, nerealne kriterije, što sam se htio svidjeti svakome i svima.

Podsvjesno sam znao da je ljubav (Ljubav) neko rješenje koje mi fali, no samo u fragmentima sam ju nalazio oko sebe u new ageu dok jednog dana nisam dobio priliku da odem na Misu gdje sam čuo meni važne odgovore. Upravo u tom vremenu upoznao sam u NK-u Lokomotivi Antu Budimira koji mi je jednom prilikom posvjedočio da on sa svojom djevojkom, sadašnjom suprugom, živi u čistoći. To mi je bilo toliko čudno, zapravo neshvatljivo, ali me neprestano provociralo da o takvom životu razmišljam, što je na neki način utjecalo da dublje proučavam kršćanstvo. Taj Ante će kasnije postati moj krizmani kum. Dakle, otišao sam tada u crkvu Svetog Križa u Sigetu gdje sam čuo propovijed fra Roberta Perišića koja me se duboko dojmila i na temelju koje sam zaključio: pa što ja tražim okolo, sve odgovore mogu naći u Crkvi koja mi je tu, blizu i prostorno i povijesno. Tako je krenuo put povratka Crkvi, odnosno kroz Crkvu Bogu. Slijedila je životna ispovijed, redovito čitanje Božje riječi, odnosno Svetog pisma, zatim seminari profesora Ivančića, duhovne obnove i micanje svega što ima veze s new ageom…

Nakon povratka iz Irana upoznajem današnju suprugu. To naše upoznavanje tako je očito protkano prisutnošću Gospodina Boga što zavrjeđuje zasebnu priču. Nakon upoznavanja i odluke da živimo u sakramentu Ženidbe, više nisam znao što mi je činiti, nastaviti profesionalno igrati nogomet ili ne. Upravo sam se na tu nakanu tada intenzivno molio Blaženoj Djevici Mariji i svetom Josipu da mi nekako pokažu smjer u karijeri, odnosno poslu, što trebam napraviti, kuda krenuti. Supruga je tada radila u Budimpešti. Na jednoj Misi u crkvi Marije Pomoćnice dobio sam svojevrsnu duhovnu informaciju: "Ostani i svjedoči". Uspio sam se sa suprugom dogovoriti da ostanem u Zagrebu i da se bavim nogometom. Otišao sam u 2. Ligu u NK Rudeš. Nije mi bila bitna ni plaća ni išta vezano za slavu. Ubrzo nakon toga pokrenuo sam duhovne susrete sportaša iz kojih je nastala zajednica Cathletico koja je aktivna i danas.

Zajednica Cathletico osnovana je 2016. godine i temelji se na četiri stupa: molitva, krjeposti, zajedništvo, apostolat. Unutar zajednice organiziramo seminare, predavanja, duhovne obnove i misna slavlja za sportaše, hodočašća, humanitarne akcije i druženja. Okupljamo mnoge sportaše što kroz susrete, što preko društvenih mreža, a većinom su to profesionalci, ali ima i amatera. Do nedavno duhovnik nam je bio don Mihovil Kurkut, ali zbog njegova premještaja u Rijeku, molimo dobroga Boga da nam providi novog duhovnika. Na Facebooku, odnosno Instagramu Cathletico play&pray objavljujemo mnoga minisvjedočanstva sportaša", zaključio je svoje svjedočanstvo Leo Mesarić.