Papa Franjo: ''Odlučite biti tražitelji Isusova svjetla u molitvi i u ljudima''
Prenosimo nagovor pape Franje uz molitvu Anđeo Gospodnji, koji je izrekao pred okupljenim vjernicima na Trgu sv. Petra u Vatikanu.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Evanđelje ove Druge korizmene nedjelje govori nam o Isusovu preobraženju (usp. Mk 9,2-10).
Nakon što je učenicima navijestio svoju muku, Isus uzima sa sobom Petra, Jakova i Ivana, poveo ih je na goru visoku i tu se fizički očitovao u svoj svojoj slavi. Tako im je otkrio značenje onoga što su do tog trenutka zajedno proživjeli. Navještaj Kraljevstva, oproštenje grijeha, ozdravljenja i učinjeni znakovi bili su zapravo iskre većeg svjetla: Isusova svjetla, svjetla koje jest Isus. I učenici više nikad ne smiju skidati pogled s tog svjetla, osobito u trenutcima kušnje, kao što su oni koji se sada približavaju Muci Gospodnjoj.
Evo poruke: nikad ne skidaj pogled s Isusova svjetla. Slično onomu kako su nekad težaci koji su orali polja te pri tom usmjeravali pogled na točno određenu točku ispred sebe, držeći pogled uperen u cilj, označavali ravne brazde. To je ono što smo mi kršćani pozvani činiti na životnom putu: uvijek pred očima imati svijetlo lice Kristovo.
Braćo i sestre, otvorimo se Isusovu svjetlu! On je ljubav i život bez kraja. Na svom životnom putu, koji je ponekad krivudav, tražimo Njegovo lice, puno milosrđa, vjernosti, nade. U tome nam pomažu molitva, slušanje Riječi, sakramenti, osobito ispovijed i Euharistija. Također nam pomaže gledati ljude u oči, jer tako učimo vidjeti Božje svjetlo u svakome i njegujemo sposobnost da nas zadivi ljepota koja svijetli u svima, bez iznimke: u onima koji su nam bliski i u strancima; u radosnim pogledima onih koji su radosni i u suzama onih koji plaču; u tužnim i tupim pogledima onih koje je život iskušao i koji su izgubili entuzijazam; a također i u onima koje nam je teško pogledati u lice, od kojih bismo radije okrenuli glavu. Evo jedne dobre odluke za korizmu: njegujte otvorene poglede, postanite tražitelji svjetla, tražitelji Isusova svjetla u molitvi i u ljudima.
Stoga se zapitajmo: držim li na svom putu pogled uprt u Krista koji me prati? I da bih to učinio, dajem li prostora šutnji, molitvi, klanjanju? Na kraju krajeva, tražim li svaki tračak Isusova svjetla koje se odražava u meni i u svakom bratu i sestri koje susrećem? I sjetim li se zahvaliti mu za to?
Neka nam Marija, obasjana Božjim svjetlom, pomogne zadržati svoj pogled uprt u Isusa i da gledamo jedni druge s povjerenjem i ljubavlju.
