Pavao Štoos – jedan je od prvih hrvatskih preporoditelja
Pavao Štoos bavio se i glazbom skladavši nekoliko svjetovnih napjeva i veći broj crkvenih pjesama.
Hrvatski svećenik, pjesnik i preporoditelj Pavao Štoos rođen je 10. prosinca 1806. godine. Većina pripadnika Hrvatskog narodnog preporoda bila je mlađa od Štoosa, a upravo je on bio jedan od prvih koji su s preporodnom idejom izašli u javnost, piše povijest.hr.
Pavao Štoos rođen je u zagorskom mjestu Rozga, pokraj Dubravice. Radi se o kraju odmah uz rijeku Sutlu i hrvatsko-slovensku granicu. Štoos je rođen u seljačkoj obitelji, no uspio je dobiti vrlo dobro obrazovanje, zahvaljujući ponajviše dobrotvorima. Bio je izvrstan đak, a školovao se za svećenika. Zaređen je u dobi od 27 godina. Jedno je vrijeme bio biskupski tajnik te profesor bogoslovije. Kasnije je premješten u Pokupsko, gdje je radio kao župnik. Na tom je mjestu ostao dvadeset godina, a zatim je imenovan kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog.
U književnosti se javio stihovima na latinskom i kajkavskom. Najpoznatiji je po elegiji 'Kip domovine vu početku leta 1831.'. Radilo se o pjesmi na kajkavskom jeziku koju je napisao još kao student, isprva pod naslovom: 'Nut! Novo leto! Mati – sin – zorja!'. Pjesma je objavljena 1835. u 'Danici'. U njoj kajkavskim stihovima pesimistički oplakuje odnarođivanje Hrvata od svojega jezika, shvaćenoga kao sinonim za narod i naciju. Štoos je pesimistično gledao na hrvatske prilike i zemlju je vidio u tamnici i mraku ('srce od plača ne mrem zdržati').
Napisao je i pjesmu 'Glas kričečega vu pustini' te pjesme u čast Ljudevita Gaja, bana Jelačića i Jurja Draškovića, kao i govor u kojem slavi Ivana Gundulića. Bavio se i glazbom skladavši nekoliko svjetovnih napjeva i veći broj crkvenih pjesama.
Pavao Štoos preminuo je 1862. godine u Pokupskom.