Pet znamenitih robova

Iako se danas smatra jednim od najsramotnijih i nemoralnijih institucija čovječanstva, ropstvo je postojalo od prvih civilizacija i opstalo do suvremenog doba. Robom se postajalo najčešće zbog neplaćenih dugova, zarobljavanja u ratu ili, jednostavno, rođenjem u robovskoj obitelji. Iako su robovi bili najniži sloj svakog društva, neki su se ipak uspjeli izdići iz te bijede i ostaviti trag u povijesti čovječanstva, izvijestio je povijest.hr.

Ezop (oko 620. – 564. pr. Kr.)

Starogrčki basnopisac Ezop poznat je po jednostavnim pričama prožetim humorom i alegorijama o ljudskim karakterima te međuljudskim odnosima. O autoru je, međutim, sačuvano vrlo malo pouzdanih podataka. Nije mu moguće sa sigurnošću utvrditi ni mjesto rođenja.

Poznato je jedino da je bio rob Jadmona s otoka Sama (Samosa), kod zapadne obale Male Azije. Činjenica da se kasnije spominje kao odvjetnik jednog bogatog Samljanina govori nam da je u međuvremenu oslobođen. Povjesničar i biograf Plutarh zapisao je da je Ezop smaknut nakon što je uvrijedio stanovnike grada Delfija.

Ibrahim Petrovič Hanibal (1696. – 1781.)

Hanibal je bio ruski vojnik i državnik neobična porijekla, iako je možda najviše zapamćen kao pradjed velikog pjesnika Aleksandra Puškina. Riječ je, naime, o afričkom crncu koji se uzdigao na vrlo visoko mjesto u hijerarhiji Ruskog Carstva.

Nije sa sigurnošću utvrđeno čak ni odakle je potjecao. Kao dječaka, oteli su ga trgovci robljem i doveli u Carigrad, gdje ga je kupio Sava Raguzinski, srpski pustolov u ruskoj službi, i predao caru Petru Velikom koji je volio takve neobičnosti. Krsni kum dječaka bio je sâm car (odatle mu i patronim Petrovič). Hanibal je školovan kao inženjer i vojnik, a 1718. i 1719. sudjelovao je u ratu u Španjolskoj.

Kasnije se vratio u Rusiju i obnašao mnoge dužnosti, provevši jedno vrijeme kao načelnik Revela (danas Tallinn u Estoniji).

Sveti Patrik (385. – 461.)

Svetac zaštitnik Irske, i jedan od najpoznatijih katoličkih svetaca, nije rođen u robovskoj obitelji, već je, prema predaji, robom postao nakon što su ga kao tinejdžera iz roditeljskog doma u rimskoj pokrajini Britaniji oteli pirati i prodali kao roba u Irskoj.

Proveo je šest godina čuvajući stoku, a zatim je pobjegao i vratio se obitelji. Okrenuo se proučavanju kršćanskog nauka i odselio u Galiju (danas Francuska), gdje se zaredio i živio redovničkim životom. Godine 432., prema uputi Pape, vratio se u Irsku kao misionar i pokrstio mnoga od lokalnih plemena.

Pred kraj života napisao je kratko autobiografsko djelo „Confessio“ („Ispovijest“). Spomendan sv. Patrika obilježava se 17. ožujka.

Frederick Douglass (1818. – 1895.)

Iako malo poznat u Hrvatskoj, Frederick Douglass u SAD-u je zapamćen kao jedan od najvećih boraca za ljudska prava. Rođen je na istočnoj obali američke savezne države Maryland, pod imenom Frederick Augustus Washington Bailey.

Veći dio slobodnog vremena proveo je u ustrajnom čitanju Biblije i klasika retorike te slušajući afroameričke i kvekerske propovjednike, koji su govorili protiv ropstva i za prava žena.

U 20. godini života pobjegao je u New York i postao aktivnim članom pokreta za ukidanje ropstva. Držao je vatrene govore za ukidanje ropstva te na tu temu pisao knjige i članke. U tom su smislu posebno značajne njegova autobiografija iz 1845. i abolicionističke novine „North Star“ („Sjevernjača“).

Spartak (oko 111. – 71. pr. Kr.)

Tračanin Spartak započeo je karijeru kao vojnik u pomoćnoj postrojbi rimske legije. U jednom je trenutku iz nepoznatih razloga dezertirao, nakon čega je ulovljen i prodan u ropstvo kao gladijator.

Uspjelo mu je sa 70 gladijatora pobjeći iz gladijatorske škole blizu Capue u južnoj Italiji. Odbjegli gladijatori utaborili su se kod Vezuva te okupili vojsku odbjeglih robova i seljaka. Spartakova je vojska poharala čitavu južnu Italiju, razbivši pritom sve rimske postrojbe poslane protiv nje.

Rimske su legije bile zauzete suzbijanjem pobune u Španjolskoj te borbama protiv Pontskog Kraljevstva u Maloj Aziji, tako da nisu odmah mogle učinkovito intervenirati. Pobunu je na kraju ugušio Marko Licinije Kras. Kras je nakon bitke na križeve dao razapeti 6 000 zarobljenih robova, uz cestu prema Rimu.