Pokopan vlč. Stjepan Filipec

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u ponedjeljak 3. srpnja, u župnoj crkvi sv. Leopolda Mandića u Orehovici, a zatim na mjesnom groblju i sprovodne obrede za pokojnog vlč. Stjepana Filipca, preminulog u subotu 1. srpnja u 73. godini života i 48. godini svećeništva u Zagrebu. Koncelebrirali su biskupski vikar i ravnatelj Svećeničkog doma u Sisku, mons. Marko Cvitkušić; ravnatelj Svećeničkog doma u Zagrebu, mons. Juraj Jerneić; domaći župnik, vlč. Josip Ban; rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, mons. Antun Sente i dvadesetak svećenika.

Uz obitelj pokojnika i domaće župljane od vlč. Stjepana su se oprostili i župljani župa Divuša, Gvozdansko i Zrin gdje je pokojnik proveo više od polovice svog svećeničkog puta. U homiliji biskup je rekao kako danas prije svega trebamo biti Bogu zahvalni na vlč. Stjepanu i njegovu svećeničkom životnom putu.

''Sigurno da je svaki čovjek jednako vrijedan u Božjim očima. Isto tako i nama je svatko vrijedan i dostajan naše zahvalnosti, ali osobito smo zahvalni za dar svećeništva i za pastire koji vode svoj narod prema Bogu. Čuli smo Riječ Božju gdje sveti Pavao u Poslanici Korinćanima govori da se naš zemaljski dom treba razrušiti, ali da znamo da imamo ruku otvoreni dom na nebu. To je upravo propovijedao i pokojni Stjepan. Sve to vrijeme, tih 48 svećeničkih godina, on je bio propovjednik Kraljevstva nebeskog. Dizao je ljude Bogu, upućivao ih kako kroz pošten i moralan život napredovati duhovno i zavrijediti Božje kraljevstvo. Nadamo se da je sada i on taj koji u tom susretu s Bogom prima tu nagradu.''

U nastavku podsjetio je i kako u današnjem Evanđelju po Ivanu Isus govori: ''Ja sam kruh živi''.

''Koliko je samo puta naš pokojnik lomio taj Kruh života, Krista uskrsnulog prisutnog u Euharistiji. Dijelio ga je svojim vjernicima i slavio otajstva Kristove muke i uskrsnuća. Zahvaljujemo Bogu zato što je to bilo svjedočko slavljenje i življenje tog pashalnog misterija koji je on sam živio da bi možda i druge privukao i da njima pokaže put vjere i ljubavi.''

Biskup je posvjedočio kako je pokojnik živio požrtvovno darovavši se i posvetivši svoj život hrvatskom Pounju i župama kojima je bio pastir. Nije mislio na sebe, nije gradio karijeru ili stjecao imetak, nego se žrtvovao za svoje ljude, Crkvu i Boga. Sada mogu reći kako sam ga pribrojio zboru kanonika, ali on u svojoj skromnosti to nije htio prihvatiti niti javno objaviti. Bio je ponizan i nije se htio s time posebno isticati premda to nije samo čast nego i biskupovo priznanje i zadaća u Crkvi. On je bio zadovoljan s time što je bio župnik i što je mogao služiti kao pastir svome stadu'', poručio je biskup.

Na kraju homilije biskup je prenio i sućut krčkog biskupa Ivice Petanjka koji je uime prognanih Zrinjana zahvalio župniku Filipcu na njegovoj brizi za Zrin.

Na kraju svete Mise od pokojnika se oprostio i župnik Ban posvjedočivši o njegovu životnom putu i vrlinama koje su ga krasile.

Vlč. Stjepan Filipec rodio se 25. lipnja 1950. u Pustodolu Orehovičkom od roditelja Maksa i Amalije Kobešćak. Osnovnu školu polazio je u Brestovcu Orehovičkom, a sjemenišnu gimnaziju na Šalati. Teološke znanosti studirao je u Zagrebu, gdje je 29. lipnja 1975. zaređen za svećenika. Bio je duhovni pomoćnik u Hrvatskom Leskovcu (1975. – 1976.), župni vikar u Nedelišću (1976. – 1979.), upravitelj župe Divuša (1979. – 1983.), subsidijar u Vidovcu (1983. – 1985.), upravitelj župe Vidovec (1985. – 1996.) i upravitelj župa Jasenovac, Krapje i Lonja (1996. – 2002.). Potom je imenovan župnikom u župama Divuša, Gvozdansko i Zrin (2002. – 2023.).Bio je član Zaklade za gradnju crkve u Zrinu (2013. – 2023.) U lipnju ove godine poslan je iz zdravstvenih razloga na oporavak i zasluženu mirovinu.