Poruka svetog Augustina i čovjeku današnjega vremena: ''Uzmi i čitaj''

Povodom blagdana svetog Augustina, biskupa i jednog od crkvenih naučitelja, razgovarali smo s vlč. Krunoslavom Siroglavićem, župnikom Župe sv. Augustina, jedine župe u Hrvatskoj koja nosi ime po tom svecu. S nama je podijelio radost vjernika uoči blagdana, ali i progovorio o tome što za njega osobno znači nasljedovati svetog Augustina. Cijeli razgovor donosimo u nastavku.

Prošle je godine za novoga poglavara Katoličke Crkve izabran kardinal Robert Francis Prevost, član Reda svetog Augustina, koji je uzeo ime Lav XIV. Koliko je njegov izbor utjecao na vjernike vaše župe posvećene svetom Augustinu? Jesu li se ljudi više zainteresirali za život, duhovnost i poruku svetog Augustina?

Toga petka, 8. svibnja, bio sam s krizmanicima i sakristanom u crkvi i sjećam se da smo nakon večernje svete mise svi zajedno gledali kako novi Papa izlazi na pročelje Bazilike sv. Petra. Bili smo radosni. A kada smo čuli da je Papa augustinac, sakristan se našalio: “Sigurno će kada bude došao u Hrvatsku posjetiti i našu Župu, jer je jedina u domovini posvećena sv. Augustinu Biskupu.” Naravno da sam to ispričao i vjernicima sljedeće nedjelje. Smijali smo se. Ali smo se i pitali: “Bože, što ovim izborom poručuješ i našoj Župi, našim župljanima?” U okviru našeg župnog pastorala, u Velikoj smo nekoliko mjeseci prije izbora Pape Lava XIV. pokrenuli svakog 28. u mjesecu tzv. “mjesečna Augustinova”, tijekom kojih smo imali nekoliko svećenika na raspolaganju za svetu ispovijed, krunicu, katehezu o sv. Augustinu na temelju jedne knjige Ispovijesti i svetu misu s propovijedi svećenika koji je tom prigodom bio gost u Župi. Izbor Pape Lava svakako do bio ogromna motivacija da još bolje upoznamo život sv. Augustina i Božje djelovanje kroz Augustinovo odrastanje i razvoj njegove duhovnosti. Budući da smo, kako sam spomenuo, jedina Župa posvećena tom svecu u Hrvatskoj, otpočetka sam nekako razmišljao da svaki župnik ima veliku dužnost skupa s vjernicima upoznati našeg zaštitnika.

Sveti Augustin prošao je put traženja, lutanja i obraćenja prije nego što je postao jedan od najvećih crkvenih naučitelja. Koliko njegov život i duhovni put danas mogu biti bliski čovjeku koji traži smisao, a posebno vama kao svećeniku?

Suvremeni čovjek može u sv. Augustinu lako pronaći životnog suputnika, jer on nije bio svetac “od početka”. Bio je čovjek velikog srca i velike čežnje za istinom, ali i velikih lutanja. U vremenu “razvodnjenih čežnji” ili “razvodnjenih istina” Augustin nam snažno svjedoči da Bog može godine naših traženja iskoristiti da nas dovede do istine. Augustin bi nam danas vjerojatno rekao da nije problem ono što tražimo, jer čovjek u svemu traži nešto što misli da je za njega dobro, pa i onda kada to traži kroz grijeh. Rekao bi nam da je više pitanje gdje očekujemo da će se naše srce smiriti. Suvremeni čovjek ne zna odgovor na ovo pitanje. Pokušava sam smiriti svoje srce raznim svojim izborima, a ono se samo u Stvoritelju može smiriti. Međutim, živi u društvu koje je ranjeno velikom ranom: ravnodušnošću prema tom istom Stvoritelju. Slično je i sa nama svećenicima. Uronjeni u to isto društvo, u opasnosti smo zaključiti da naše svećeništvo označava završetak naših traženja i da se srce smirilo do kraja. I naše želje – poručio bi sv. Augustin – Krist treba uvijek pročišćavati.

Kada biste trebali izdvojiti jednu karakteristiku ili poruku svetog Augustina koja vas osobno najviše oblikuje u vašem svećeničkom pozivu, što bi to bilo? I može li svećenicima današnjeg vremena biti poticaj na poniznost i svijest da u svećeništvo unose svoju krhkost računajući na Božju milost?

Osobno, najviše me od svega dojmila Božja upornost u borbi za Augustina i njegova svijest kad je to spoznao: “Kasno sam te upoznao!”  Koliko se Isus borio za njega! Potom sam i sam uvidio kao svećenik koliko se Isus borio za mene i moje svećeništvo. Osobito nakon svoje teške zdravstvene situacije ili u težim trenutcima svećeništva, pitao sam se: “Zašto si mene spasio, zašto si mi dao novu priliku?” Zašto baš Augustin? Zašto ja? Svatko od nas svećenika može se pitati isto pitanje: “Zašto baš ja Isuse?” Ne radi se ni o kakvoj patetici nego o situaciji u kojoj ti nisi ni znao kakva se borba vodi, a netko se izborio za tebe. S tom sviješću imam želju da i ja, poput Augustina, dopustim Gospodinu da od mojih slabosti napravi mjesto djelovanja svoje milosti, pa da i ja mogu poput njega svoj život dublje posvetiti Crkvi. Fascinira me kako ga je Bog ogolio od njegovih želja i traženja i napravio mjesto za Isusove želje i potrebe Crkve. Što se tiče nas, svećenika današnjeg vremena, rekao bih da nam sv. Augustin itekako može biti uzor i svjedočanstvo da Bog za službu ne bira ljude bez prošlosti, slabosti i unutarnjih borbi, nego ljude koji mogu dopustiti da njihovu krhkost dotakne njegova milost. Podsjeća nas da nakon svećeničkog ređenja trebamo ostati ponizni radnici, jer ređenje ne uklanja naše osjećaje, karakter, rane, ograničenosti i nesavršenosti. Služba nas sama po sebi ne čini jakima ili velikima, nego Božja milost u onoj mjeri u kojoj joj se otvaramo. To što smo svećenici nije dokaz naše snage, nego je činjenica da je naše svećeništvo još uvijek “opstalo” dokaz Božje snage u nama.

U sklopu vaše župe djeluje i Duhovno-pastoralni centar - DOM SV. AUGUSTINA. Možete li nam približiti što se sve tijekom godine ondje događa i na koji način taj centar nastoji ljudima pružiti prostor za molitvu, susret, duhovnu obnovu i rast u vjeri?

Dom sv. Augustina u Velikoj osnovan je 29. lipnja 2004. kako bi bio mjesto duhovno-pastoralnih susreta za svećenike, redovnike i redovnice, vjernike laike, posebno vjeroučitelje, djelatnike obiteljskoga pastorala, pastorala mladih i duhovnih zvanja. Tijekom pastoralne godine ovdje se okupljaju i svećenici i laici, ministranti, bračni parovi, kandidati za svećeništvo, vjeroučitelji i sudionici drugih programa kako bi se povukli iz svakodnevice u molitvu i promišljanje. Dom se s razlogom nalazi u Velikoj, jer su baš ovdje djelovali u 14. st. oci augustinci, a kasnije su se stoljećima oko crkve sv. Augustina okupljali brojni vjernici koji su se nastojali izgrađivati pod zaštitom sv. Augustina. Uz prikladnu infrastrukturu i trideset i šest kreveta stvorena je mogućnost da svi koji ovdje sudjeluju u duhovnim programima, postanu poput našeg zaštitnika bogotražitelji. Ove godine do sada je u Domu boravilo šesnaest različitih grupa, a konstantno primamo i nove zahtjeve od onih koji imaju želju doći ovdje po prvi put.

Obavljali ste i službu duhovnika u Katoličkoj osnovnoj školi i Katoličkoj klasičnoj gimnaziji u Virovitici. Sveti Augustin je dugo tražio istinu i svoj životni put. Koliko vam je upravo njegov primjer pomagao u radu s mladima koji se također nalaze u razdoblju traženja, pitanja i oblikovanja vlastitog životnog i vjerničkog identiteta? I u tom smislu koju biste poruku uputili školarcima pred novu školsku godinu, da im škola ne bude samo utrka za novim informacijama. 

Nažalost, do dolaska u Veliku nisam dovoljno poznavao život sv. Augustina. U tom smislu prethodne službe nisu mi na neki poseban način bile prožete njegovim životom. Da sam ga tada dublje poznavao, vjerojatno bi mi bio nadahnuće u radu i sigurno bih nastojao učenike upućivati na njegov primjer traženja ili lutanja. A što se tiče poruke učenicima pred novu školsku godinu, rekao bih da je dobro imati na umu (kako oni, tako i učitelji) sljedeću činjenicu: Augustin je bio izrazito pametan i obrazovan čovjek, ali je postupno shvatio da čovjek može mnogo znati, a ipak ne znati ono najvažnije – tko je, zašto živi, što je dobro i za što vrijedi živjeti. Škola ne bi trebala biti mjesto u kojem će se samo povećati količina znanja ili slijepo postizati rezultati, nego mjesto u kojem će se učenici moći cjelovito izgrađivati i tako postati bolji, mudriji i sposobniji razlikovati istinu od laži i dobro od zla te kroz život unijeti tu spoznaju u društvo.

U listopadu preuzimate službu ravnatelja Hrvatskog Caritasa. Sveti Augustin snažno je govorio o ljubavi prema bližnjemu, zajedništvu i brizi za potrebite. Koliko će vas njegova duhovnost pratiti i u toj novoj službi te što biste voljeli da bude posebno obilježje vašeg djelovanja u Hrvatskom Caritasu?

Vjerujem da će mi sv. Augustin nakon ove Župe biti trajan suputnik i zagovornik kroz život. Ali mi je teško i prerano govoriti već sada o djelovanju u Hrvatskom Caritasu, jer nisam još niti preuzeo službu. Općenito mogu reći da kroz svoje djelovanje svaka osoba kojoj se pomaže Hrvatskom Caritasu ne predstavlja samo „korisnika“, „slučaj“, „projekt“ ili broj podijeljenog paketa, nego osobu koja ima svoje dostojanstvo i čije srce, augustinovski rečeno, također traži mir, pripadanje i smisao. Drugim riječima, nije dovoljno samo dati čovjeku ono što mu nedostaje, nego mu treba pomoći da ponovno osjeti koliko vrijedi. Neka nam sv. Lovro u tom nastojanju bude zagovornik.

Za kraj, kada biste vjernicima vaše župe, ali i svima koji možda tek upoznaju svetog Augustina nakon izbora pape Lava XIV., trebali približiti jednu njegovu poruku koja je posebno važna za čovjeka današnjeg vremena – koju biste poruku izdvojili?

Izdvojio bih ono što sv. Augustin piše o početku svoga obraćenja. Kaže da se nalazio u svom vrtu u Milanu, vjerojatno u kolovozu 386. godine. Proživljavao je snažnu unutarnju krizu i tom je prigodom plakao. A onda piše da je čuo glas djeteta koji je ponavljao: „Tolle, lege! Tolle, lege!“ – „Uzmi, čitaj! Uzmi, čitaj!“ Shvatio je taj glas kao Božji poticaj da otvori Sveto pismo. Kada je uzeo u ruke Pavlove poslanice, otvorio je Rim 13,13-14. Eto, to neka bude i poruka čovjeku današnjega vremena. Neka svatko uzme i čita.