Posvećujemo li Boga kad u Očenašu molimo 'sveti se ime tvoje'?
Izraz u Gospodnjoj molitvi može zbuniti vjernika, ali iza sebe ima bogato značenje.
Kad molimo Gospodnju molitvu, molitvu Očenaša, tada pri početku molitve kažemo: 'Sveti se ime tvoje'. Međutim, taj izraz isprva može zbuniti jer čini se da mi posvećujemo Božje ime.
Sveti Ciprijan daje nam sažet komentar ove fascinantne fraze.
– To nije zato što želimo da se Bog posveti našim molitvama. Ono što molimo Boga jest da Njegovo ime bude posvećeno u nama. Jer kako išta može posvetiti Boga koji je sâm izvor svetosti? Ali, budući da Bog kaže: 'Budite sveti jer sam ja svet', u Očenašu molimo da mi, koji smo posvećeni u krštenju, nastavimo u onome što smo započeli biti. I to molimo svakodnevno, jer naša je potreba za svakodnevnim posvećenjem, tako da mi koji svakodnevno padamo u grijesima možemo neprestanim posvećivanjem oprati svoje grijehe.
Katekizam Katoličke Crkve također nudi isto objašnjenje.
– Riječ '(po)svetiti' ne smije se ovdje uzeti u uzročnom smislu (samo Bog posvećuje, čini svetim), nego u smislu uvažavanja: priznati svetim, ophoditi se na svet način. Zato se u klanjanju takvo zazivanje shvaća kao pohvala i zahvala. Ovoj nas je prošnji Isus naučio kao želji (optativ): to je molitva, želja i iščekivanje, u čemu su zauzeti i Bog i čovjek. Već od prve prošnje našem Ocu uronjeni smo u najdublju tajnu Njegova božanstva i u dramu spasenja čovječanstva. Iskati da se Njegovo ime 'sveti' uključuje nas u dobrohotni Njegov naum 'što ga je prije zasnovao' (Ef 1,9), 'da budemo sveti i neporočni pred njim u ljubavi' (Ef 1,4).
Kao rezultat toga, ovaj dio molitve Očenaša lijepa je molba kojom smo izazvani pustiti Božju milost u svoj život kako bismo mogli biti sveti kao što je Bog svet, ističe portal Aleteia.