''Predivno je biti kršćanin na Bliskom istoku''

Libanon, zemlja svetoga Šarbela, možda nam se na prvi pogled čini prilično dalekom od Hrvatske. No, koliko su nam zapravo različite ove dvije zemlje, osobito kada je riječ o katolicima i životu vjernika? Postoje li sličnosti koje nas povezuju unatoč geografskoj udaljenosti? Odgovore na ta pitanja za portal Laudato televizije donosi Giovanni Lteif, jedan od administratora Instagram stranice Eastern Christian. Stranicu je pokrenuo sa svojim bratom Charbelom, vođen željom da drugima približi ljepotu kršćanstva na Bliskom istoku i bogatstvo istočnih kršćanskih zajednica.

Vjera koja je dio svakodnevice
Giovanni život kršćana na Bliskom istoku, a posebno u Libanonu, opisuje jednom riječju prekrasan. Ondje vjera nije nešto odvojeno od svakodnevice, nego sastavni dio osobnog i zajedničkog identiteta.

 - Zaista je prekrasno biti kršćanin ovdje. Vjera ti nije nešto daleko ili odvojeno od svakodnevice. Ona je dio tebe, dio tvoga identiteta -, ističe Giovanni.

Koliko je vjera ukorijenjena u svakodnevnom životu, pokazuje i njegov opis običnoga dana. Uz odlazak na posao ili u školu, svakodnevicu obilježavaju i zvona crkve. Mnoge škole, bolnice i sveučilišta vode samostani, jer je njihovo poslanje služiti ljudima. Govoriti o Bogu nije tabu-tema, a ljudi s ponosom svjedoče o svojoj vjeri. Posebno bogatstvo istočnih kršćanskih zajednica Giovanni vidi u njihovoj dugoj povijesti i neprekinutoj tradiciji koja seže do vremena Kristova propovijedanja.

Crkve diljem Libanona i Bliskog istoka čuvaju bogatu baštinu, a mnoge od njih, premda vrlo stare, i danas su aktivne i žive. Raduje ga i što su mladi spremni sudjelovati u životu svojih župa i zajednica.Iako se kršćani u pojedinim zemljama suočavaju s brojnim izazovima i teškoćama, Giovanni želi istaknuti kako istočno kršćanstvo nije samo priča o progonima ili smanjenju broja vjernika.  - To je i priča o životu, ljepoti, otpornosti, zajedništvu, vjeri i ljudima koji neprestano rade za dobrobit svojih zajednica, mole i žive svoju vjeru -, poručuje.

Svih svetih – molitva za pokojne i zajedništvo vjernika
Govoreći o običajima svoje zajednice, Giovanni posebno izdvaja svetkovinu Svih svetih. Toga se dana vjernici okupljaju na molitvu, a crkve su ispunjene. Budući da je riječ o blagdanu, kršćanske škole, sveučilišta i druge ustanove uglavnom ne rade. Svetkovina je ujedno prilika za spomen na pokojne najmilije. U njegovoj župi slavi se sveta misa, odnosno Božanska liturgija, nakon koje vjernici odlaze na župno groblje. Ondje svećenik kadi grobove, a zajednica zajedno moli za pokojne. Tamjan koji se pritom koristi ima posebno značenje simbolizira molitve koje se uzdižu Bogu.

Snaga vjere koja raste kroz kušnje
Unatoč izazovima s kojima se susreću, kršćani na Bliskom istoku ne gube nadu. Giovanni ističe kako se u teškim trenucima događa upravo suprotno od onoga što bismo možda očekivali vjera postaje snažnija.

- Križ neće postati lakši, zato jedino što možemo učiniti jest ojačati svoja ramena kako bismo ga mogli nositi. Upravo to ova zajednica čini već naraštajima -, objašnjava.

Snagu pronalaze u nadi uskrsnuća i uvjerenju da nakon svakoga križa dolazi uskrsnuće. Za Giovanija to nije tek dodatak svakodnevnom životu, nego sama srž kršćanskoga poziva. Posebno ga se dojmila i zahvalnost ljudi koji, unatoč teškim životnim okolnostima, ne prestaju zahvaljivati Bogu.  - Kada vidiš ljude koji prolaze kroz možda i najtežu životnu krizu, a unatoč svemu govore: ‘Hvala Bogu, zahvalni smo za sve što imamo’, shvatiš koliko se snage krije u zahvalnosti -, svjedoči.

Među najljepšim običajima svoje zajednice izdvaja one koji okupljaju cijela sela i obitelji. Takve tradicije podsjećaju na ono što je uistinu važno: ljubav, međusobno prihvaćanje i ustrajnu molitvu. Ujedno čuvaju identitet i povezuju današnje naraštaje s precima koji su te običaje njegovali prije tisuću i više godina.

Poslanje koje traje od Krista do danas
Želja da doprinesu svojoj zajednici u Giovanniju i njegovu bratu Charbelu rodila se još u djetinjstvu. Odrastali su slušajući priče, osobito one koje im je pripovijedao djed, koji je i sam u njihovim godinama nastojao na različite načine služiti svojoj zajednici. S vremenom su shvatili da je riječ o poslanju koje traje tisućama godina i koje je potrebno nastaviti i danas. Nakon sudjelovanja na jednom tradicionalnom događaju odlučili su prestati čekati i početi djelovati. Tako su se okrenuli društvenim mrežama i pokrenuli stranicu Eastern Christian. Putem nje predstavljaju istočno kršćanstvo i njegovu baštinu te nastoje osnažiti glas istočnih kršćanskih zajednica. Stranica od tada neprestano raste, Božjom milošću. Njihova je želja pokazati kako se iza brojki koje često susrećemo u vijestima nalaze stvarne obitelji i zajednice. One se, naravno, suočavaju s izazovima, ali istodobno pokazuju veliku snagu, bore se za svoju vjeru i nastavljaju živjeti lijepe trenutke.

Giovanni smatra da upoznavanje istočnih kršćana nije važno samo zbog njih samih, nego i zato što je njihova povijest dio povijesti cijeloga kršćanstva.

- Upravo je Bliski istok kolijevka kršćanstva. Želimo prenijeti i snagu vjere, odvažnost koju nosi kršćanski život te čast koja proizlazi iz pripadnosti Kristu - , ističe.

A podržati njihovo poslanje može svatko upoznavanjem tih zajednica, širenjem svijesti o njihovoj baštini i, prije svega, molitvom za njih.