Priča o sreći Ksenije Abramović

Hrvatska katolička mreža objavila je veliki intervju sa Ksenijom Abramović. Ksenija je unijela radost u mnoge domove pokretanjem Laudato televizije 2015. godine, otvorila je prvu Galeriju hrvatske sakralne umjetnosti 'Laudato' u Zagrebu 2003. godine, zatim u Slavonskom Brodu i Zadru. Posvuda ostavlja tragove ljepote, predstavljajući likovna djela nadahnuta biblijskim motivima. Osmislila je brojne sakralne suvenire poput Škrinjice sv. Šimuna (2011. nagrađen kao najbolji zadarski suvenir). Oduvijek je željela mijenjati svijet i pomagati drugima, pa je tako organizirala duhovne seminare (u Dom sportova dovela je Jamesa Manjackla), likovne kolonije humanitarnog karaktera, izložbe, festivale duhovne glazbe, utemeljila je humanitarnu udrugu 'Ime dobrote'… Početkom listopada sa Zadarskom je nadbiskupijom potpisala ugovor o otvaranju Laudato TV studija u Zadru. Ostvarilo joj se sve što je u životu željela i danas je istinski sretna osoba. Svoju priču o sreći podijelila je na Hrvatskoj katoličkoj mreži. Veliki intervju sa Ksenijom Abramović prenosimo u cijelosti.

Sreća je osjećaj koji nužno ne mora uvijek biti i izvanjski izražen izrazom lica, primjerice smijanjem ili ponašanjem temeljem kojega bi ljudi na prvu mogli pomisliti: ‘Gle sretnoga čovjeka’. Upravo mi kršćani imamo bogat i dragocjen primjer ljudi, naših svetaca i blaženika, koji su u najtežim životnim okolnostima i kušnjama, pa i mučenjima, u sebi zapravo bili istinski sretni – smatra Ksenija Abramović.

A bili su sretni zbog svoga dubokog uvjerenja da ostaju vjerni Dobrome, Putu i Istini, idealu, neiznevjerenosti ljudskosti i čovječnosti, jer imali su iskustvo blizine Isusa Krista, koje ih nije napuštalo ni u jednoj situaciji ovoga svijeta. Imamo i primjere ljudi u svakodnevici koji njeguju bolesnika, još kad im je ta osoba dijete, suprug, bližnji, a svjedoče koliko su sretni, jer razlog te sreće u njihovu je davanju i ljubavi koja se razmjenjuje tom žrtvom služenja. Rekla bih da je, meni, sreća najbliže onomu što je Isus rekao: ‘Dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju’. To je obilje života u svijesti koliko smo darovani, i onim što u životu naizgled ne primjećujemo, i smatra se da se podrazumijeva da to sve imamo, da nam kao automatski pripada: obitelj, posao, sunce, zrak, voda, mir, sloboda… Mnogi ljudi na svijetu te darove ne uživaju. Nepoznati autor kaže: 'Iskreno sretna osoba zna uživati u krajoliku i kad mora ići zaobilaznim putem' – ističe naša sugovornica.

Svatko si mora osvijestiti koliki je dar postojati, živjeti; svatko mora biti Bogu zahvalan na tom daru. Jer ako čovjek nije zahvalan, ako ne uviđa vrijednosti i ljepotu u daru života i svemu stvorenom što ga okružuje, kako ičim drugim može biti usrećen ako podcjenjuje te velike i osnovne darove da postojimo, dišemo, da imamo sposobnost misliti, stvarati, biti kreativni, voljeti, rađati život, kretati se? Nažalost, mnogi ljudi gramzivo teže svome ostvarenju, misleći da se sreća sastoji u zadovoljenju nekih materijalnih i tjelesnih potreba. Te prolazne pojave i stvari nisu čvrsta stijena na kojoj možemo graditi trajnije nutarnje zadovoljstvo, sreću – kaže direktorica Laudata, uspoređujući to s pandemijom koja nas je zatekla:

Ova je situacija ljudima izbila toliko toga egzistencijalnoga, da čovjeka zaista rastužuje i može ga učiniti nezadovoljnim, ogorčenim, prestrašenim, jer tolike su naše navike i sloboda u kretanju i stvaranju ugrožene, ograničene. I što nam preostaje kad vidimo da nam toliko zemaljskoga izmiče, toliko naših materijalnih oslonaca i utvrda? Obnoviti živi odnos s Gospodinom i iskusiti stih psalma: ‘Da mi je i dolinom smrti proći, ja se ne bojim jer ti si sa mnom’.

Za kršćane, to je naš kamen zaglavni, Isus Krist. Poznavati Njega, upoznati Isusa kao osobu, najveći je ulog i polog čovjeku da u životu doživi sreću. I da čovjek zadrži duhovnu, mentalnu stabilnost i smirenost i u trenutcima kakvi su nas sada pogodili. Naši su predci to također svjedočili u svojim teškim vremenima kada su doživljavali ratove, podčinjenost, također su bili ugroženih egzistencija. Imamo od koga učiti i nadahnjivati se. Krjeposti upravo tada traže potvrdu, kada nastupe kušnje i teške situacije – ističe Abramović. Naravno, bilo je takvih situacija i u njezinu životu, pogotovo onda kada je pokretala Laudato televiziju. Taj ju je proces, kaže, brusio do velikih razina.

Pokrenuti jednu televiziju iznimno je zahtjevno i skupo. Jako, jako skupo. Riječ je o milijunima kuna. Zato nije čudno da dosad to nitko nije učinio od vjernika laika, mislim na pokretanje katoličke televizije, kako ju narod naziva. Ja sam u to dala sve svoje tjelesne i duhovne, ali i materijalne snage i ulaganja. Baš sam sve uložila i zaigrala na kartu Božje providnosti, jer ovo je bez Boga nemoguće živjeti i raditi. U trenutcima nemoći rekla bih: 'Da sam znala da je to s televizijom toliko teško, skupo i zahtjevno, ne bih  u to ni ulazila.' Ali, Božji je poziv bio jači. Bilo je trenutaka kada sam mislila hoću li odustati, kada sam pitala Gospodina: ‘Bože, hoću li prestati s tim projektom?’ Uvijek kad sam bila tako na dnu, pri kraju snaga, Bog se čudesno očitovao i dao i vidljivi, konkretni znak da Laudato TV treba ići dalje, da ne odustanem. Baš i u novcu. Upravo su mi ta klonuća pokazivala koliko se svakog trenutka trebam osloniti na Boga, Njemu predavati sve naše potrebe. Vrlo sam jasno uvidjela da se zaista uzalud muče graditelji ako Bog kuće ne gradi.

Mnogi ljudi s godinama postaju smireniji, zahvalniji, jer uviđaju koliko je sreća u tim malim stvarima, u spokoju duše, u tome da tvoja sreća ne ovisi o nečemu velikom, materijalnom ili ekskluzivnom, bogatom. Upravo me i najviše vesele tzv. male stvari. Veseli me vidjeti, saditi, njegovati i ubrati cvijeće, zelenilo, gledati u more i nebo, sunce. (Upravo taj osjećaj miline u okruženju darova prirode od našega Stvoritelja potaknuo ju je da osnuje Galeriju hrvatske sakralne umjetnosti 'Laudato', u kojoj, osim vjerskih, religioznih motiva, slike i radovi prikazuju svu ljepotu stvorenosti koja nas okružuje). Zato je važno biti zreo, kako se kaže, ‘na zemlji’, i u najmanjemu prepoznavati razloge za sreću, u našem hodu prema vječnosti. Sv. Terezija Avilska kaže: 'Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv sve postiže. Tko ima Boga, ima sve. Jedino Bog dostaje.' Veliki mislilac Albert Einstein rekao je: 'Ako želiš živjeti sretan život, veži ga uz cilj, a ne uz ljude i stvari.' A cilj svakoga čovjeka trebao bi biti Bog, biti u Božjoj blizini, taj susret u Vječnosti, kad se budemo gledali oči u oči –naglašava Ksenija Abramović.

O potrebi našega darivanja drugomu Ksenija kaže: Laudato TV Božji je dar svima nama, ali i moj dar Bogu, Crkvi i našem narodu. Sretna sam i zbog toga što sam sve što imam uložila u to, a ne gomilala na neku svoju hrpu, račun i lagodno živjela u svom svijetu. Upravo sam tijekom osnivanja LTV-a osjetila i prvi put u životu doživjela što znači i materijalno oskudijevati. Ali, ustrajna u namjeri da sve što imam, prodam i podam Gospodinu, kako je Isus i rekao onome mladiću kada ga je pitao što mu je još činiti za puninu savršenstva, odnosno kako zadobiti život vječni – a to znači našu ispunjenost. To je naše blaženstvo, sreća – kaže naša sugovornica, napominjući kako je osobito sretna kada sve svoje daje u službu za drugoga.

To sam iskustvo imala i kad sam osnovala sastav duhovne glazbe 'Apostoli mira'. To su moja duhovna djeca s kojima sam također vidjela kako čovjek biva bogat kada se drugom daruje i pomaže mu. Naša se osobna sreća umnaža i, kada ju dijelimo s drugima, to nam se i vraća. Izuzetno sretno osjećala se prošle godine na koncertu 'Progledaj srcem' u Areni ispunjenoj do zadnjeg mjesta. Mogla bih reći da su koncerti ‘Progledaj srcem’, osobito taj u Areni, kao vrhunac naših pet godina održavanja koncerta, izniman pokazatelj koliko nas Bog prati na našem putu i kako blagoslivlja naše napore. Mogu reći da sam baš u Areni iskusila ono kad narod kaže: ‘Kao da će mi srce puknuti od sreće’. Duša mi je bila puna od zamilovanosti i pohoda Duha Svetoga na tom događaju i zbog svega divnoga što su ljudi doživjeli. I u tome vidimo kako, kada nešto počiva na Bogu i u Njemu, to u nama izaziva osjećaj sreće – posvjedočila je direktorica Laudato televizije.

Ne znam kako bih bez toga živjela i mogla išta učiniti – bez vjere u Boga i Njegove milosti. Imala sam iskustvo u mladosti i kada nisam vjernički intenzivno živjela kao kasnije, sada. Svi imamo svoja životna raskrižja i trenutke koje nazivamo obraćenjem, iako nam je svima svaki dan uvijek izazov potvrditi koliko smo obraćeni, dakle, u osloncu na Gospodina. Ja kao odrasla osoba nikad nisam materijalno oskudijevala. Ljudskim očima i mjerilima gledano, bila sam bogata žena. Ali, otkad živim redovni, bogati duhovni i sakramentalni život u Crkvi, moja je sreća dobila puninu i sadržaj koji mi je prije, bez te intenzivne povezanosti s Bogom, nedostajao. Svi mi imamo trenutke malaksalosti, sumnje, kolebanja, ali od početka LTV podižemo i molitveno. Zato sam od početka osnivanje LTV-a povjerila u molitve redovničkih zajednica. To je naše drugo krilo koje nas nosi. I mi djelatnici molimo, održavamo euharistijsko klanjanje za blagoslov LTV-a. Puno mi znači, daje mi snagu i hrani me svakodnevno sudjelovati na svetoj Misi, po pričesti se sjediniti s Gospodinom u molbi da upravlja naše korake. Sve što sam u životu radila, od studija do pokretanja uspješne informatičke firme, Bog je iskoristio za svoje djelo, za veliki projekt Laudato TV-a, koji zahtjeva i puno menadžerskih sposobnosti, poslovnog upravljanja i vještina, pregovaranja, što nije vidljivo na ekranu. To me čini sretnom – da je sve što imam i jesam u radu, ono što činim za Boga – za širenje Njegove slave, a paralelno s tim i za duhovno dobro ljudi – kaže Abramović.

Sigurno je da osjećaju sreće doprinosi i ispunjenje životnih snova. To nipošto ne treba zanemariti. Ali, važno je kako se čovjek odnosi prema tim postignućima u životu. Bitno je da nas ništa ne zarobi, da se ne navežemo na ostvarenja, jer ako se dogodi da nam profesionalna ili neka druga ostvarenja izmaknu, moguće je da se mijenja i naš osjećaj i poimanje sreće. Velika je milost i blagoslov da mogu reći da mi se u životu sve ostvarilo, iako ne bih htjela da to gordo zvuči. Ali, upravo je Laudato TV, recimo tako, vrhunac moje sreće na ovome svijetu, u smislu profesionalne ostvarenosti i poslanja koje LTV obavlja. Kad pogledam unatrag, vidim da je sve što sam prije radila, i u mojoj poslovnoj karijeri, vodilo tomu da mogu pokrenuti Laudato TV, u njezino djelovanje dati sve svoje talente i sposobnosti. To je zaista dobar osjećaj i ono što me usrećuje – spoznaja da sam tako veliki projekt, koji nadilazi ljudske snage, ostvarila  s Božjom pomoću, da sam prepoznala što Gospodin od mene želi i krenula s Bogom u podizanje tako velikoga djela koje je u službi Božje slave. A tu su i moja tolika duhovna djeca koja me čine neopisivo sretnom… – posvjedočila je za Hrvatsku katoličku mrežu utemeljiteljica Laudato televizije.