Priprema za Božić u domu za starije u vrijeme epidemije

U sklopu božićnih blagdana zavirili smo u Caritasovu kuću za starije i nemoćne osobe 'Sv.Kamilo de Lellis'. Ne doslovno, jer zbog ograničenja vezano za zarazu od virusa COVID-19 to nije moguće. Međutim, zahvaljujući suradnji s djelatnicima doma, posebice sa sestrom Stankom Oršulić, možemo prenijeti dašak predbožićnog ozračja iz ove ustanove.

O ustanovi

Caritasova kuća za starije i nemoćne osobe otvorena je prije 20 godina. Bila je u sklopu Caritasa Zagrebačke biskupije (gradnju je započela 1997. tadašnja ravnateljica Jelena Brajša, a otvorena je 1999., kad ju je blagoslovio zagrebački nadbiskup Josip Bozanić). Osnutkom Bjelovarsko-križevačke biskupije, administrativno pripada toj novoj biskupiji te se s radom nastavilo i dalje od 1. 8. 2011. pod upravom nove biskupije.

Kapacitet smještaja korisnika je 148 osoba. Trenutačno je u domu smješteno 108 korisnika (70 privatno i 38 preko centara za socijalnu skrb). Kuća skrbi za sve stupnjeve korisnika (pokretne (1°: kapacitet 40), polupokretne (2°: kapacitet 32), nepokretne (3°: kapacitet 48) i oboljele od različitih oblika demencija, uključujući i Alzheimerovu bolest (4°: kapacitet 28).

Kompleks ove Caritasove kuće obuhvaća centralnu zgradu (odjel za pojačanu njegu, administrativni uredi, kuhinja i restoran), gospodarsku zgradu (pomoćne prostorije, skladišta, praonica rublja i mrtvačnica), 9 stambenih jedinica za pokretne i polupokretne korisnike, od kojih su 2 za korisnike oboljele od demencija te kapelica Sv. Kamilo de Lellis. Od 1999. godine (od poznatih mi izvora popisa) do danas je bilo smješteno ukupno 1299 korisnika (preminuli, oni koji su prekinuli smještaj i koji su trenutačno smješteni). Od osnutka je preminulo ukupno 875 korisnika, od toga je 25 korisnika preminulo u ovoj godini. Trenutačno je u Caritasovoj kući zaposleno 68 djelatnika.

Aktivnosti

Unatoč epidemiji COVID-19, ponovno se krenulo, onda kad su propisane epidemiološke mjere to odobravale, provoditi fizikalnu terapiju s korisnicima, odnosno grupne vježbe. Trenutačno rade tri fizioterapeuta koji provode one terapije koje je propisao specijalist, zatim grupne vježbe, pojedinačne vježbe, vježbe u krevetu, šetnje korisnika. Korisnici su rado dolazili na grupne vježbe i svaka im vrsta vježbe, kao i mogućnost samostalnog hoda, puno znači. Ima i dosta primjera kad korisnici relativno brzo stanu na svoje noge i ponovno prohodaju, što ih čini jako sretnima. Također, korisnici vole šetnje po kompleksu u invalidskim kolicima ili pomoću pomagala (hodalice ili štake) uz pratnju, a osobito je to drago korisnicima oboljelima od demencije.

I ove je godine u ovoj ustanovi obilježen Međunarodni dan starijih osoba, ali umjesto obilježavanja Dana obitelji koji tradicionalno slavimo pred Božić.

– S obzirom na nepovoljno epidemiološko stanje, svi su događaji odgođeni, no uspjeli smo organizirati kratke posjete obitelji uz druženje i čašćenje. Svaki susret korisnika i obitelji važan je i značajan. Mnoge obitelji često su znale dolaziti, iako i na 15 minuta, kako bi bili sa svojom suprugom, roditeljima, djedom i bakom. Obogatili bi ih vijestima iz obitelji, promjenama unuka uočljivim na fotografijama te njihovim uspjesima i postignućima. U iznimnim situacijama organizirali smo susret obitelji s korisnicima koji su se sretali i na ulazu dom, preko ograde i svaki ih je takav susret obradovao i ublažio je zatvorenost, tišinu. Nekad su posrijedi bile i teške i tužne vijesti, no i one iz usta člana obitelji drukčije zvuče, suze manje liju, rane brže zacjeljuju – kazala je voditeljica Kuće, s. Stanka Oršulić.

Dodala je kako u vrijeme epidemije COVID-19 nisu bili u mogućnosti zajedno slaviti rođendane korisnika, što je bio značajan događaj u mjesecu, kao i aktivnost za koju smo se uvijek pripremali pjesmom, recitacijom, gostima, čestitkom, igrama jer su se krajem mjeseca slavili svi rođendani korisnika koji su ga imali taj mjesec.

– Sada smo rođendane slavili pojedinačno, u sobama korisnika ili u stambenim jedinicama, tako što smo slavljenike obišli, čestitali im rođendan, počastiti ih kolačem i razgovarali s njima, a i zapjevali. Rado smo se prisjećali i rođendana na kojima smo plesali, okupljali se i družili i gdje je sudjelovalo i više od 60 korisnika te su mnogi zaželjeli da se to ponovi u nekim boljim vremenima – istaknula je s. Oršulić.

Korisnici oboljeli od demencija poseban su blagoslov ovoj ustanovi. Onoliko koliko mogu i razumiju, uključuju se u sve aktivnosti koje se organiziraju. Oni ne mogu dobro razumjeti upute niti mjere koje su propisane, i pridržavaju ih se onoliko koliko je to u njihovoj mogućnosti.

– Nošenje maski bilo je za njih vrlo neobično, također je otežana komunikacija s njima te ni nas više ne raspoznaju, odnosno zaboravljaju nas. No, gledajući situaciju oko sebe ili na televiziji, ubrzo su neki od njih shvatili ozbiljnost situacije i činjenicu da bolest COVID-19 nije bezazlena i da je se trebaju čuvati – napomenula je s. Stanka Oršulić.

Korisnici Caritasove kuće

Unatoč svemu, korisnici Caritasove kuće ostali su dobro raspoloženi. Korisnica Nada poručila je: 'Sretan Božić svima koliko vas ima! Neka svima bude dobro, da ne budu bolesnih. Svima želim puno zdravlja i veselja!'

Korisnik Josip Balić kazao je: 'Nisam se baš ugodno osjećao kad sam čuo za tu koronu, jer to je baš u godinama kad sam ja uključen u to. Radujem se što će to brzo proći. Želim svima sretan Božić i Novu godinu!'

Vinka Bračić rekla je: 'Ovdje u domu već sam 17 godina. Meni je ovdje jako lijepo. Njegovatelji i djelatnici su uslužni. Sve je dobro. Nemam nikakav prigovor. Sretan vam Božić i Nova godina svima! Provedite ju u veselju i zdravlju.'

Zbog epidemije COVID-19 kreativne radionice rijetko se održavaju. Postoje eventualno neke individualne, iznimno, jer je Božić. Nekoliko korisnica u svojim sobama redovito izrađuje cvijeće od krejp-papira, štrikaju, izvezuju jastučnice s cvjetnim motivima. No, u adventsko vrijeme ukrašavali su borove i girlande po svojim kućama, bojali su crteže s motivima Božića i njima su ukrašavali prozore kuća i ulazna vrata, od voća, vate i češera izrađivali su likove poput anđela i sv. Nikole, adventske vijence po kućama, pisali su božićne čestitke i izrađivali ih.

Ovo je prikaz samo dijela onog kako izgleda svakodnevni život u jednom domu u vremenu globalne epidemije. Unatoč brojnim zabranama i poteškoćama, zahvaljujući nesebičnom radu i požrtvovnosti djelatnika doma, naši najstariji, unatoč tomu što se ne mogu susretati sa svojim obiteljima i prijateljima, nisu izgubili osjećaj da je božićno vrijeme, niti su ostali zakinuti za sve one radosti i običaje koje se vežu za ovo doba godine. Ovo pokazuje da, iako nailazimo na probleme, treba ostati vedar i stabilan te se potruditi da nastavim živjeti 'normalno' u vremenima prepunim izazova, posebice za stariju populaciju.

***Članak je dio niza 'Položaj socijalno ugroženih skupina za vrijeme i nakon epidemije koronavirusa', a objavljen je u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije. Dopušteno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena autora.***