Proslava svetkovine sv. Jeronima u Rimu

Svečano euharistijsko slavlje na hrvatskom jeziku predslavio je p. Mihály Szentmártoni, SJ, u povodu 50. godišnjice svojega svećeničkoga ređenja, izvijestio je Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu. Szentmártoni je profesor emeritus Papinskog sveučilišta Gregoriana i bivši duhovnik Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima. Uz njega, koncelebraciji je prisustvovao rektor Marko Đurin te četrdesetak hrvatskih i drugih svećenika koji su na službi ili studiju u Rimu među kojima su bili: mons. Hrvoje Škrlec i mons. Mario Popović iz Državnog Tajništva Svete Stolice, p. Željko Paša, SJ, dekan na Papinskom orijentalnom  institutu, don Adam Sycz, rektor Papinskog poljskog instituta, don Pavol Zvara, rektor Papinskog slovačkog zavoda sv. Ćirila i Metoda, don Ante Dražina, iz Dikasterija za biskupe, don Marko Škraba, vicerektor Zavoda i p. Alan Modrić, duhovnik Zavoda.

“Bio sam gotovo dvadeset godina duhovnik u Zavodu i svake godine sudjelovao na svetoj Misi za blagdan svetog Jeronima. Gotovo svaki put je vrsni govornik ponavljao život svetog Jeronima i velike stvari koje je on učinio za Boga. Odlučio sam da ja ne ću više govoriti o njegovu životu niti o tome što je on to sve učinio za Boga i za ljude, nego obratno: što je Bog učinio za Jeronima. Uostalom, svetci nisu samo self-made men, 'čovjek koji je sam sebe stvorio', nego Božja djela'', riječi su kojima je p. Szentmártoni započeo svoju propovijed koju je naslovio Križ svetog Jeronima. Nakon što je donio kratki pregled najpoznatijih križeva (latinski, grčki, Andrijin…) pokušao je rekonstruirati Jeronimov križ. U pokušaju rekonstrukcije Jeronimova križa, propovjednik je posegnuo za noćnim razgovorom između Isusa i Nikodema, gdje Isus povezuje Stari zavjet s Novim po 'podignuću'. Kao što je Mojsije bio podignuo mjedenu zmiju u pustinji, tako će biti podignut Sin Čovječji. Iz toga novozavjetnoga razgovora p. Szentmártoni izvukao je četiri poruke.

Prva poruka koju je propovjednik izvukao jest da nam Križ govori kako Bog Otac voli čovjeka. Nije dobro kad netko stvori i ima sliku dalekog i neprijateljskog Boga koji jedva čega da kazni čovjeka. To nije Bog Isusa Krista i Njegova križa. Bog Isusa Krista stvorio je svakoga čovjeka iz ljubavi i ne ostavlja ga bez ljubavi cijeloga njegova života. ''Jeronim je uložio sve svoje sposobnosti, uložio samog sebe da ostvari ono poslanje za koje ga je Bog stvorio: da se okupa u Božjoj riječi i da taj sjaj preda svim ljudima. Imao je djetinju vjeru u Božju providnost, kako to svjedoče upravo njegove riječi: 'Božanska providnost usmjerava sve, a ono što smatrate zlom zapravo je lijek''', istaknuo je p. Szentmártoni.

Druga poruka koju je izdvojio propovjednik kaže kako nam Križ govori da Isus Krist voli čovjeka. Isus je došao radi nas i našega spasenja. Ovdje je propovjednik posebno naglasio riječi 'za nas'. Iz toga proizlazi da za Isusa nema izgubljenog slučaja jer i Isus je došao na svijet da oni koji vjeruju u Njega ne propadnu, nego da imaju vječni život. ''Jeronim se krvavo borio sa svojom prošlošću, kajao se za grijehe, udarao se kamenom, činio katkad besmislene pokore, ali nikad nije pomislio da učini samoubojstvo jer je vjerovao da njegov život nije nepovratno proigran, nego da ga Isusova ljubav čeka poput dobrog oca koji grli svog raskajanog  sina. Sam je to potvrdio ovim svojim riječima: 'Počni sada ono što ćeš od danas biti'.''

Križ nam govori kako Duh Sveti voli čovjeka, treća je poruka koju je p. Szentmártoni izdvojio. Duh Sveti aktivno djeluje u životu vjernika, daje snage kad vjernik naiđe na poteškoće i u njegovoj snazi dobiva se oproštenje od grijeha. ''Jeronim je vjerovao da je njegov, ljudski gledano, nemoguć pothvat da prevede Sveto pismo te da uz to nauči još nekoliko semitskih jezika, djelo Duha Svetoga. Jeronim je vjerovao u oproštenje grijeha, kao što odaje ovo njegovo životno geslo: 'Zlo je ono što se ne može popraviti.'''

I posljednja, četvrta poruka koju je propovjednik izdvojio kaže da nam Križ govori da Majka Marija voli čovjeka. Marija je stajala pod križem. ''Isus svoju Majku nije darovao Ivanu i Crkvi ni u Betlehemu, ni u Kani Galilejskoj, nego na Kalvariji, s križa. Marija stoga nije početak našeg duhovnog života, nego vrhunac. Mi obično kažemo: ''Po Mariji k Isusu'', no obratno je istina: ''Po Isusu k Mariji''. Potvrdu Jeronimove odanosti Mariji pronalazimo u ikonografiji. P. Szentmártoni spomenuo je jednu poznatu Pinturiccijevu sliku: Madona s Djetetom,  na kojoj piše i sveti Jeronim pokraj njih. ''Nije jasno tko koga uči pisati: Isus je još malen, jedva drži pisaljku u ruci; Jeronim je već starac kojemu drhti pisaljka u ruci. Nekako se spontano nameće zaključak da je Marija ta koja uči i jedno i drugo pisati!'' Na kraju propovijedi istaknuo je kako Bog, kad nas gleda s nebesa, ne gleda da nas kazni, nego jer se raduje što smo Kristovim križem postali Njegova otkupljena djeca.

Prije završnog blagoslova rektor Zavoda Marko Đurin obratio se okupljenim vjernicima među kojima je bilo mnogo hodočasnika iz domovine i šire koji čitave ove Jubilarne godine ispunjavaju crkvu sv. Jeronima. Na ovoj svetoj Misi, uz članove hrvatske rimske zajednice i ostale hodočasnike, sudjelovale su grupe hodočasnika HKM-a Bern, katedralni pjevači iz Zadra, vjernici župa Ljubač i Radovin iz Zadarske nadbiskupije te vjernici župe Nova Mokošica iz Dubrovačke biskupije. Misi su nazočili i Tea Zupičić, otpravnica poslova Veleposlanstva Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, Juraj Priputen, veleposlanik Republike Slovačke pri Svetoj Stolici te drugi diplomatski djelatnici.

Rektor Đurin zahvalio je posebno p. Mihályu Szentmártoniju, SJ, na dolasku i na poticajnim riječima koje je uputio nazočnima. Ujedno mu je i čestitao 50. obljetnicu svećeništva, istaknuvši kako su obljetnice i jubileji prigode za zahvaliti Bogu. ''Velik dio od tih 50 godina svoga svećeničkog života i rada ste ostavili ovdje u Rimu, na Papinskom sveučilištu Gregoriana kao profesor, dvadesetak godina kao duhovnik u našem Zavodu, nekoliko godina kao odgojitelj u Zavodu Germanicum et Hungaricum, zatim kao suradnik Dikasterija za kauze svetih, duhovnik tolikih drugih rimskih svećeničkih zavoda te brojnih zajednica naših časnih sestara. Održali ste i Bogu hvala još uvijek održavate, tolike duhovne vježbe, duhovne obnove, nagovore. Hvala Vam na svemu tome. Hvala Vam što postojite, tako ste nam to često baš Vi znali reći, i što je dragi Bog učinio da se Vaš životni put spojio s našim životnim putevima. Neka Vam dobri Bog i dalje dade snage i mudrosti da mognete nastaviti Vaše poslanje i uvijek ovako vedri i radosni govoriti i svjedočiti drugima o Njemu.''

Rektor Đurin zahvalio se i ostalima koji su animirali liturgijsko slavlje: katedralnom zboru iz Zadra i vlč. Marku Domiteru na glazbenom animiranju slavlja, bogoslovima salezijancima u asistenciji, časnim sestrama i djelatnicima Zavoda koji su pripremili današnje slavlje.