Put sandala svetog Nikole Tavelića – priča o svetosti utjelovljena u obući jednog misionara

U središtu priče nalaze se – sandale svetog Nikole Tavelića. Upravo se one, jedini sačuvani predmet koji mu je pripadao, vraćaju iz Jeruzalema u Šibenik nakon njegove mučeničke smrti. One postaju simbol njegova života, puta, predanja i svetosti. Iako povijest ne daje apsolutno sigurne dokumente o Nikolinom rođenju, stoljećima se prenosi da je potekao iz plemićke obitelji u Šibeniku 1340. godine. U gradu su tada već bili prisutni franjevci, a samostan svetog Frane bio je žarište duhovnog života. Mladi Nikola u fratrima pronalazi uzor – promatrao ih je u gradu, slušao propovijedi i u djetinjoj igri oponašao njihova djela. Želja da postane franjevac u njemu je rasla organski, kao prirodni nastavak duhovnog ozračja u kojem je odrastao.

Formacija i priprema za misionarski put

Projektne fotografije prikazuju ga kao marljivog studenta Svetog pisma u bogatoj knjižnici šibenskog samostana. Pretpostavlja se da je dio teološkog obrazovanja stekao i u inozemstvu — Padovi ili Bologni — jer se pripremao za zahtjevnu službu propovjednika i misionara. Čin njegove prostracije, zabilježen u jednome od prizora, govori o potpunu predanju Bogu koje će obilježiti njegov cijeli život. Prve Nikoline sandale u nizu fotografija pojavljuju se na petom prizoru, uz simboličan zalazak sunca i meditativno ozračje. One označuju početak njegova fizičkog i duhovnog putovanja.

Prema izvješću o njegovoj mučeničkoj smrti — jedinom sačuvanom službenom dokumentu — Nikola je 12 godina proveo kao misionar u Bosni. Bio je putujući propovjednik među jednostavnim narodom, dijelio sakramente, hrabrio vjernike i živio veliki dio toga vremena u oskudnim uvjetima.
Projekt ga prikazuje kako krsti novorođenče uz bosanske rijeke i putove, gdje se najčešće odvijao njegov misionarski rad. Na tom dugom putu njegove su sandale već postale simbol neumornog hoda za Kristom.

Dolazak u Jeruzalem i hrabro propovijedanje

Nakon višegodišnjeg rada u Bosni, Nikola odlazi u Svetu zemlju. Fotografije ruševina Bribirske glavice služe kao kulisa koja simbolizira ulazak u Jeruzalem – grad u kojem će provesti posljednje godine života. Nije dugo ostao skriven u samostanu. Premda su franjevci imali stroge upute da ne propovijedaju izvan samostanskih zidina, Nikola se odlučuje na odvažniji put: javnu propovijed na trgu, pred muslimanskim stanovništvom. Nadahnut sv. Franjom, ali izabirući hrabriji oblik navještaja, otvoreno propovijeda Krista kao sina Božjega, zbog čega ih kadija poziva na odgovornost.

Osuda, tamnica i mučeništvo

Projekt vjerno prikazuje ključne trenutke Nikoline posljednje borbe: poziv pred kadiju, odbijanje da zaniječe vjeru i osudu na smrt. Nakon više dana batinanja i zatočeništva, 14. studenoga 1391., Nikola i njegova trojica subraće bivaju sasječeni mačevima, a njihova tijela spaljena kako se ne bi mogla pronaći i štovati. Relikvije nikada nisu sačuvane. Ali ostale su – njegove sandale.

Povratak sandala u Šibenik

U jednom od najdojmljivijih prizora projekta, ruka uzima sandale iz pepela. Ne zna se tko ih je spasio — pretpostavlja se da su to mogli biti hrvatski franjevci koji su tada također boravili u Jeruzalemu. Sandale su čudesnim putem donesene natrag u Šibenik i postale jedini materijalni svjedok Nikolina života. Danas se čuvaju u Nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića i omiljen su hodočasnički suvenir, poznat pod nazivom Taveline.