Redemptoristi - redovnici koje je osnovao sveti Alfonz Marija de Liguori

Crkva se danas spominje svetiog Alfonza Marija de Liguorija (1696.–1787.) – biskupa, crkvenog naučitelja i utemeljitelja Kongregacije Presvetog Otkupitelja, poznate kao redemptoristi.

1. Tko su redemptoristi?

Redemptoristi, punim imenom Kongregacija Presvetog Otkupitelja (Congregatio Sanctissimi Redemptoris – C.Ss.R.), katolički su misionarski red koji je 1732. godine u Napulju, u Italiji, utemeljio sveti Alfonz Marija de’ Liguori. Njihova je karizma proizišla iz dubokog suosjećanja sa zaboravljenima i siromašnima, osobito u duhovnom smislu – onima koji su, kako je govorio sv. Alfonz, „najnapušteniji”.

Njihova temeljna zadaća je naviještanje Evanđelja siromasima i najpotrebnijima, u duhu riječi svetog Pavla: „Propovijedamo Krista raspetoga…” (1 Kor 1,23).

2. Duhovnost i karizma

Duhovnost redemptorista obilježena je:

• dubokim pouzdanjem u Božje milosrđe,
• nježnošću prema Presvetom Otkupitelju,
• ljubavlju prema Mariji, osobito kao Majci i Zagovornici,
• te vjernošću Crkvi i njezinu učiteljstvu, posebice u službi sakramenata i evangelizacije.

Oni žive apostolski život u zajedništvu, u malim zajednicama koje spajaju kontemplaciju i djelovanje, zajedničku molitvu i misionarski rad.

3. Sveti Alfonz Marija de’ Liguori – utemeljitelj

Sveti Alfonz (1696. – 1787.) bio je plodan teolog, moralist, biskup, mistik i crkveni naučitelj. Osnovao je redemptoriste kako bi služili dušama koje su „duhovno siromašne”, napose na selima i u udaljenim krajevima.

Njegovo moralno učenje, sadržano osobito u djelu „Teologija morala”, postavilo je temelj savjesti oblikovane milosrđem, ali i vjernošću istini. Papa Pio IX. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1871. godine.

4. Marijanska pobožnost

Redemptoristi su snažno marijanski red. Njeguju posebnu pobožnost prema Gospi od Neprestane Pomoći, pa im je papa Pio IX. 1866. godine povjerio širenje štovanja te slike. Danas je ta čudotvorna slika poznata diljem svijeta, a u mnogim crkvama i obiteljima Gospa od Neprestane Pomoći zauzima posebno mjesto kao Majka utjehe i zagovora.

5. Misionarsko djelovanje u Crkvi

Redemptoristi su osobito poznati po:

• pučkim misijama, koje su nekada bile okosnica duhovne obnove župa,
• sakramentalnoj službi, osobito u ispovijedanju i duhovnom vodstvu,
• vjerskom izdavaštvu (mnogi njihovi sveti pisci, propovjednici i teolozi izdavali su djela dostupna širokom krugu vjernika),
• odgoju mladih i evangelizaciji,
• djelovanju u zemljama misijskog poslanja – od Južne Amerike do Azije i Afrike.

Danas djeluju u više od 80 zemalja na svih šest kontinenata, a Kongregacija broji više od 5.000 članova: svećenika, braće redovnika, bogoslova i novaka.

6. Redemptoristi u Hrvatskoj

U Hrvatskoj redemptoristi su djelovali 1930-ih godina, a njihovo najpoznatije središte nalazi se u Zagrebu (na Peščenici), gdje se nalazilo i Svetište Majke Božje od Neprestane Pomoći. Djelovali su također i u Varaždinu, Splitu i drugim mjestima. Njihov pastoralni rad uključivao je misije, ispovijedanje, duhovne obnove, izdavačku djelatnost i promicanje marijanske pobožnosti.

Posebno su bili cijenjeni zbog svoje iskrenosti, jednostavnosti i gorljivosti u naviještanju, a vjernici su ih rado tražili za sakrament pomirenja i duhovni razgovor.

7. Znameniti redemptoristi

Osim svetog Alfonza, Crkva je redemptoristima dala brojne svece i blaženike, među kojima su najpoznatiji:

• sveti Gerard Majella – zaštitnik majki, trudnica i djece,
• sveti Klement Hofbauer – „drugi utemeljitelj Reda”, koji je širio Red na sjever Europe,
• blaženi Ivan Neumann – prvi američki biskup redemptorist, poznat po uvođenju katoličkih škola u SAD-u,
• blaženi Gennaro Sarnelli – bliski suradnik sv. Alfonza i apostol društvene pravde.

8. Poruka za današnjeg čovjeka

Redemptoristi i danas svjedoče onu evanđeosku silu koja privlači malenima, ranjenima, obespravljenima i grešnima – jer Isus Krist, Otkupitelj čovjeka, ostaje isti: jučer, danas i dovijeka (usp. Heb 13,8). Oni nastoje biti znak nade u svijetu punom buke, nesigurnosti i duhovne pustoši.

Njihova prisutnost podsjeća Crkvu da nikada ne zaboravi rubne i zaboravljene, da naviještanje Evanđelja uvijek ide prema periferijama, te da je Božje milosrđe uvijek veće od svake ljudske slabosti.