s. Damira Terezija Biškup

U večernjim satima 11. srpnja 2025., na blagdan sv. Benedikta, u Domu sv. Josipa u Đakovu, u molitvenom ozračju i okružena sestrama, sestra Damira predala je svoju dušu Gospodinu. Rođena kao Terezija 16. travnja u Oriovcu, u pobožnoj obitelji Ivana i Lucije rođ. Barić, odrasla je u jednostavnom, ali duboko vjerničkom ozračju. Još kao dijete osjećala je poziv na redovnički život, koji se ostvario s njezinim ulaskom u samostan u Đakovu s 19 godina. U redovništvu je dobila ime s. Damira.

Započela je svoju službu kao aspirantica, a zatim se školovala za dječju njegovateljicu. Posebno se posvetila brizi za djecu, radeći u bolnicama u Prištini, Vukovaru i Zagrebu. Bila je poznata po svojoj predanosti, stručnosti i ljubavi prema malima i bolesnima. Tijekom Domovinskog rata, nesebično je ostala u vukovarskoj bolnici brinući se o novorođenčadi. Spašavanje djevojčice Tanje, koju je iz ratne zone odnijela u Zagreb, ostavilo je dubok trag i svjedočanstvo njezine hrabrosti i nježnosti. Nakon rata nastavila je služiti bolesnima, a svesrdno se uključivala i u liturgijski život, pjevanjem, sviranjem i izradom liturgijskog ruha. Bila je tiha, marljiva i puna suosjećanja, a svoju ljubav prema Vukovaru pretočila je i u pjesme, koje su objavljene u zbirci Vjera u beznađu.

Za svoj doprinos tijekom rata primila je Spomenicu Domovinskoga rata i Iskaznicu hrvatskoga branitelja. Neka joj Gospodin, po zagovoru Blažene Djevice Marije i svetaca koje je štovala, podari vječni mir, a njezin život ostane nadahnuće novim duhovnim zvanjima.

Pokoj vječni daruj joj Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila njoj - počivala u miru Božjemu. Amen!