Savjeti Edith Stein svim neudanim ženama

Žena koja u središtu svog života drži Krista, nikada nije sama, nikada nije napuštena, i nema potrebu osjećati se kao da joj je život bez svrhe ili cilja. Edith Stein neudanim ženama nudi taj bitan podsjetnik u svom djelu: 'Duhovnost kršćanske žene', piše portal Mladi katolici.

Žena koja se oslanja samo na svoje vlastite snage, trpjet će ozljede 'i na tijelu i na duši', upozorava Stein. A njezin samački život obično završi na sljedeći način.

U najboljem slučaju, taj samački život može se podnositi s iscrpljujućom rezignacijom, ali on se obično zadrži na ogorčenosti i pobuni protiv 'sudbine' ili bijega u svijet iluzija. To što nije osobno odabrano i stvarano s vlastitom slobodom i radošću, može se ostvariti samo ako žena vidi Božju volju u svim prilikama, a za cilj ima ništa drugo, nego uskladiti svoju volju s božanskim. A koja god na ovaj način podloži svoju volju Bogu, može biti sigurna da će primiti posebne Božje milosti.

Katolička žena prije svega je pozvana za uzor u svom životu uzeti Blaženu Djevicu Mariju, koja nam je dala pripjev koji moramo ponavljati: 'Neka mi bude po riječi Tvojoj'. 
Izgovoriti ove riječi s njom, i biti iskren, znači dopustiti našoj volji da postane Božji sužanj, što znači da se u cijelosti prepustimo Bogu koji zna broj vlasi na našoj glavi i ono što nam je potrebno prije nego što i sami za to znamo.

No, ova molitva mora poprimiti radikalan karakter. Izbor riječi Edith Stein je precizan. Ideja da budemo 'robovi' bilo čemu ili nekomu, strana je u našem svijetu, u kojem se samoispunjenje, samouveličavanje i sloboda – činiti što god čovjek želi – najviše cijene. Rečeno nam je kako sva ograničenja ženske slobode zatvaraju i ograničavaju njezin potencijal. Pa ipak, podložiti se Božjoj volji, uzdati se u Njegovu providnost i Njegov dizajn zapravo je izvor naše slobode.

Neudana žena nosi svoj križ, a to se baš uvijek i ne priznaje. Ona se ponekad osjeća kao usamljeni putnik, hodočasnik samac. Osjećaj nošenja tog križa može biti težak. Ima dana kada osjećamo da ga više ne možemo nositi. A kako vrijeme prolazi, drugi to uopće ne primjećuju. 

Svijet samački život slavi kao optimalno razdoblje života za seks bez ograničenja i vrijeme za samopovlađivanje i samoispunjenje. U župama se baš i ne moli za živote samaca, osim kad je riječ o osobama koje razmatraju poziv, koji svakako zaslužuju naše molitve, ali ona ne rješava veću i univerzalnu potrebu za zajedništvom i ljubavlju.
U tim trenutcima, kada se osjeća izostavljena, žena mora gledati u Krista kako bi prihvatila trenutke neizvjesnosti, trenutke u kojima sam odabir da Njemu vjerujemo može biti težak.

Svaka žena može naučiti 'znanost križa', umijeće fiata i slobode koja dolazi kad se Gospodinu kaže 'da', čak i u naizgled malim prilikama tijekom dana. On želi našu sreću više nego što ju mi sami želimo. Koji kontrakulturalni način razumijevanja naše ženstvenosti da se povjerimo Gospodinovoj zaštiti!

Kako Stein primjećuje, neudani život možda nije svjesno odabran. Ali, možemo imati slobodu unatoč tomu. Otac Jacques Phillippe u 'Unutarnjoj Slobodi' piše: 'Moramo shvatiti da postoji još jedan način prakticiranja slobode: na početku manje uzbudljiv, siromašniji, skromniji, ali i mnogo uobičajeniji, koji je iznimno plodonosan, i ljudski i duhovno. To znači pristati na ono što niste sami birali'.

Zasigurno, život samca nije jedino vrijeme kada žena može naučiti što znači predati se okolnostima koje bi najradije promijenila. No to se može promatrati kao poseban dar, vrijeme koje nam je Bog dao da prakticiramo ženske darove prijemljivosti, otvorenosti, kao i spremnost za vježbanje vjere, nade i ljubavi. 

To je također vrijeme učenja umijeću 'biti žena u svemu': od toga kako se odijevati kako bi se pridonijelo ljepoti svijeta, kako upravljati financijama (praktične vještine za čitav svoj život) i kako biti milostive u prihvaćanju ili odbijanju muškarca, a istovremeno ga afirmirati kao čovjeka. To je bogato vrijeme za učenje o sebi i o tome kako se odnositi prema drugim ljudima.