Simona Mijoković - Traganje za ljubavi

Simona Mijoković gostovala je na Laudato televiziji. U emisiji Jeste li znali, urednika Tomislava Matića, govorila je o svojoj novoj knjizi ''Kako sam tražila ljubav''. Govorila je kako je to knjiga koja donosi presjek njezina života te bi željela da posluži novim generacijama kao putokaz prema vječnoj ljubavi. Donosimo dio razgovora, a cijeli možete pronaći na priloženom linku.

Draga Simona hvaljen Isus i Marija, evo svi znamo imali ste puno svjedočanstava o vašoj priči kako ste se obratili pa otkuda ideja da napišete knjigu?

- Sve je započelo prije tri godine kada sam bila trudna s Mihaelom. Sve je bilo na susretu zajednice Srca Isusova na Jordanovcu. Imali su jedan susret, ja sam došla, mi smo taman došli s mora. Bila sam na kraju crkve, molila sam se i imala sam jedno mistično iskustvo. Doslovno sam vidjela svoju pobačenu djecu, abortiranu, nad oltarom. Najprije sam mislila vidim li ja to dobro. To je duhovno iskustvo, nešto što se ne može toliko riječima opisati. Ono što je srce doživjelo. Sve sam to nekako brzo zapisala u mobitel, u bilješke. Kasnije sam poslala paterima, uz to pateru Marku. I tako sam počela zapisivati sve što mi se događa. I onda mi je on rekao: "Kćeri Očeva, sada zapisuj, jednog dana vjerujem da ćeš napisati knjigu." I tako je sve započelo. Tijekom trudnoće s Mihaelom sve je dolazilo po nadahnuću. Pisala sam, srce je zapisivalo sve što se događa. Ono što je Gospodin progovarao srcu, moje srce uvijek  je provjeravalo s majkom Crkvom i sa svećenicima. (...)  

-Sve dok mi se jednog dana nije javio Verbum, izdavačka kuća Verbum. I rekli su da su zainteresirani za knjigu. Ja sam rekla da već imam jedan dio u ladici. I rekla sam: Bože, to je odgovor na moju molitvu. Evo, ono što si započeo, sada milosno dovrši u knjizi.  

Spomenuli ste neke prepreke. Kakve su još bile prepreke? Kako ste se duhovno pripremali za pisanje knjige? Kako ste se nosili sa svim preprekama koje su dolazile dok ste pisali knjigu? 

- Sada kad smo došli u Zagreb, bili smo kod moje kume Mile. Baš smo govorili o tome koliko sam toga doživjela u pisanju knjige. Od rođenja Mihaela, gdje su se doktori borili za moj život. Od operacije kičme, od operacije maternice. Od toga da sam postala i baka. Od nekih članova obitelji koji su se makli iz mojeg života poradi svjedočanstva za Isusa Krista. Puno toga se dogodilo. Puno je proliveno u pisanju ove knjige. Ali iznad svega obilje Božje blizine i moje zahvalnosti prema Njegovu Presvetom Srcu da ono što je započeo to milosrdno dovrši.

U cijeloj knjizi provlači se tema ljubavi. Jeste li doživjeli neku promjenu osjećaja ljubavi dok ste pisali knjigu u odnosu na osjećaj prije pisanja knjige i sada nakon pisanja knjige? 

- I u knjizi su zapisani moji osjećaji lutanja, kušnje, prepreke, slabosti, grjesi, ali iznad svega Boža ljubav, Božja blizina, Njegovo milosrđe koje nema kraja i ta ljubav. Ljubav vječna koja me je konačno oslobodila, ozdravila, iscijelila i koja se u konačnici proslavlja svakodnevno. Ne samo u završetku te knjige, nego svakodnevno. Obraćenje je proces koje traje cijeli život i tu Njegovu ljubav svakodnevno ćemo iznova kušati i svakodnevno će se ta ljubav iznova u nama proslavljati. Danas je taj dan Njegove ljubavi, danas je taj dan posvećenja.

Što biste htjeli reći da mladi nauče iz ove knjige? Koju pouku biste htjeli da izvuku?

- Bog vas ljubi, Bog vas čeka i kad se pokajete, kad mu milosrdeno dođete, iskrena srca, On traži na koncu samo naš grijeh, jer grijeh je naš. A sve dobro je od Gospodina. I kad mu dođete, mladi, ne bojte se. Krist je tu, čeka vas. I samo otvorite srce širom Kristu i ne bojte se. Ne bojte se, jer kada Bogu živome otvorimo srce, On zaista čini sve novo.