Sjednica Prezbiterskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije posvećena pastoralu braka i obitelji
Na sjednici Prezbiterskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije u ponedjeljak 22. rujna u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu nadbiskup Dražen Kutleša poručio je da „pastoral obitelji ne smije počivati na idealiziranim slikama koje stvaraju osjećaj nedostižnog ideala, nego na stvarnom životu, sa svim njegovim poteškoćama i nesavršenostima.“
Središnja tema treće sjednice Prezbiterskoga vijeća bila je pastoral braka i obitelji. Zagrebački nadbiskup za okvir promišljanja uzeo je odlomak iz Evanđelja po Luki 8,16-18, u kojemu Isus govori o svjetiljci koja se ne stavlja pod posudu, nego na svijećnjak, da svijetli svima koji ulaze.
Nadbiskup je istaknuo da je u vremenu u kojemu obitelj proživljava velike transformacije i eksperimente raznih ideologija, potrebno neprestano podsjećati na njezino uzvišeno poslanje.
„Isus nam jasno kaže: ‘Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.’ Zašto je obitelj ta svjetiljka? Ponajprije zbog toga što je zajednica osoba kojima je vlastita usmjerenost jednih na druge. Muž i žena, otac i majka, roditelji i djeca, rodbina – svi nose odgovornost da njihovo zajedništvo ‘oživotvoreno ljubavlju’ postane znak nade i svjetla u svijetu koji često ne razumije ili zanemaruje snagu vjernosti, darivanja i trajne ljubavi“, protumačio je.
Istaknuo je da je u suvremenoj kulturi privremenosti i zamjenjivih odnosa, obitelj pozvana pokazati da postoji ljubav koja je trajna, koja se ne boji žrtve i koja ne odustaje pred teškoćama. „Kršćansko svjedočanstvo koje roditelji svojoj djeci prenose životom, a ne samo riječima, ne može se ničim nadomjestiti. Ako roditelji mole zajedno, ako se međusobno poštuju, ako praštaju jedni drugima, tada djeca odrastaju u ozračju svjetlosti i primaju orijentir za cijeli život“, pojasnio je.
Nadbiskup Kutleša poručio je da pastoral braka i obitelji ne može biti sporedan, dodatak ili tek „jedan od programa“ u nadbiskupiji; on je srce pastorala. „U obitelji svijetli ili se gasi plamen vjere budućih naraštaja, štoviše, sama ‘budućnost čovječanstva ovisi o obitelji’ (Familiaris consortio, br. 86). Ako želimo Crkvu koja živi, ako želimo društvo koje se ne gubi u tami, onda moramo pomoći obiteljima da svijetle u punini svoga poslanja“, rekao je.
Nadbiskup je naveo da je „posebnu pažnju potrebno usmjeriti na obitelji ranjene u svojim odnosima, parove koji trpe iskustvo neregularnih bračnih situacija. (…) A kad svećenici stoje uz obitelj, podupiru je i prate, tada i sama Crkva postaje vjerodostojnija i snažnija u svome svjedočenju.“
Govoreći o obitelji kao prostoru istine, mons. Kutleša protumačio je da se u obitelji čovjek prvi put susreće s istinom o sebi: tamo spoznaje svoje granice, ali i svoj potencijal; tamo otkriva da nije središte svijeta, nego da je dio veće cjeline. „Ako unutar obitelji vlada iskrenost i sebedarje, onda djeca rastu zdravo, učeći razlikovati dobro od zla, ljubav od sebičnosti, iskrenost od laži. No, ako se u obitelji živi u laži, u prikrivanju i prešućivanju, tada nastaju duboke rane koje djeca nose kroz cijeli život“, pojasnio je.
„Suvremeni čovjek često želi sakriti istinu: nekada od sebe samoga, zatvarajući oči pred posljedicama svojih postupaka; nekada od bližnjih, skrivajući slabosti i pogreške; a nekada i od Boga, kao da je moguće zakloniti se od njegova pogleda. To vrijedi i za bračne odnose. Koliko je samo brakova ranjeno zato što supružnici nisu imali hrabrosti otvoreno govoriti jedno drugome, zato što su skrivali rane, prešućivali krize, odgađali iskreni razgovor“, primijetio je nadbiskup, poručivši da je stoga jedna od važnih zadaća pastorala obitelji pomoći supružnicima, roditeljima i djeci da kompleksnost svojih odnosa žive u istini, da ne bježe od problema, ne skrivaju teškoće, nego da ih prepoznaju i zajednički prevladaju.
Nadbiskup je istaknuo da je unutar župa potrebno stvarati prostore gdje se obitelji mogu osjećati sigurno, gdje njihovi članovi mogu otvoreno govoriti o svojim teškoćama i primiti pomoć i podršku. „Duhovno vodstvo, sakramenti, programi savjetovanja i formacije, bračni susreti i sl., sredstva su pastorala obitelji s kojima treba nastaviti. Pritom su svećenici pozvani biti svjedoci istine, ali i Božjeg milosrđa jer istina bez ljubavi ranjava, a ljubav bez istine vara“, rekao je.
Tumačeći kako je pred svećenicima zadatak pronalaženja najboljih načina za otvorene, djelotvorne i kreativne oblike pastorala braka i obitelji u nadbiskupiji, mons. Kutleša protumačio je da se „ne radi se o tome da izmišljamo nešto posve novo jer blago Crkve već nam je darovano.“ Dodao je da se „radi o tome da na svijećnjak stavimo ono što već imamo i što je Bog darovao svojoj Crkvi: ljepotu sakramenta ženidbe, snagu obiteljske molitve, svjedočanstvo roditeljske vjernosti i radost djece i mladih koji su naša budućnost.“
Zaključio je da „svećenička služba postaje vjerodostojna kada naše obitelji osjete da Crkva stoji uz njih, u njihovim radostima i u njihovim kušnjama.“
U nastavku sjednice o temi su govorili povjerenik za pastoral braka i obitelji u Zagrebačkoj nadbiskupiji preč. Mislav Kutleša te savjetnik u Uredu vlč. Marko Vuković. Uslijedila je rasprava te su donesene određene smjernice za daljnju organizaciju navedenog pastorala, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
