Smije li kršćanin biti uspješan?

Naše društvo želi se izgraditi oko uspjeha. Čini se da su stil, ljepota, mladost, produktivnost, ankete, konsenzus i pažnja u medijima jedini kriteriji vrijedni javnog interesa. Međutim, zbog toga uspjeh trpi posljedice slave, piše Aleteia.

Evanđelje nas potiče da se distanciramo od uspjeha na dva načina. Prvi vidimo u borbi između Isusa i đavla tijekom iskušenja u pustinji (Mt 4,1-11). Đavao obećava Isusu sva kraljevstva svijeta i slavu ako pristane pasti i pokloniti mu se. Nama je jasno da je ljudska moć mjesto duhovne borbe jer se ona nudi u zamjenu za prodaju duše. Drugo jest razlika koju Isus pravi između 'u svijetu' i 'od svijeta'.

Ta razlika nije apstraktna. Povezana je s važnim odlukama koje donosimo u našim životima, odnosima s drugim i duhovnosti. U usmjeravanju našeg života postoje kriteriji koje nudi Bog i kriteriji koji se odnose na stvoreni svijet. Najteže se duhovne borbe odvijaju u trenutku kad moramo odlučiti na koji ćemo način živjeti svoje afektivne odnose. Pitamo se kako ćemo usmjeriti karijeru i vrijeme koje posvećujem obiteljskom životu. Pružamo li dovoljno vremena molitvi u svom osobnom životu, u našem obiteljskom životu ili u životu bez obzira na moje zvanje?

Ako ne definiramo uspjeh korištenjem kriterija 'ovoga svijeta', znači li to da se moramo odlučiti za neuspjeh i osrednjost? Nipošto! Neuspjeh ili ograničavanje svojih postignuća nije znak evanđeoskog ili crkvenog duha. Također, gubitak nije znak uspjeha i ne bismo se smjeli pretvarati da smo gubitnici.

Svetci nas podsjećaju da Božja sredstva nisu sredstva svijeta, da dobrota ne pravi buku, da je ono nužno nevidljivo našim očima. Ipak, briljantni sveti Toma Akvinski usudio se objaviti svoja djela, umjesto da ih ostavi da trunu u potkrovlju svog samostana. Sveti Ivan Bosco dobivao je subvencije od antiklerikalnog i svemoćnog ministra. Sveta Tereza željela je najnevjerojatnija zvanja i napisala je knjigu. Dakle, Bog ne zabranjuje da netko čini nešto veliko.

Kršćaninu nije suđen neuspjeh pod izgovorom da je kršćanin. Skromna osoba nije predodređena za osrednjost. Jasno je da je razlika u provjeri odabranog sredstva prema četirima kriterijima: križu, Crkvi, molitvi i razlučivanju. 

U stvaranju uspjeha postoji suptilnija opasnost zaglaviti se u osobi koja ste postali. Tada se vrlo brzo naviknemo hvaliti, želimo biti u središtu pozornosti. Stoga se moramo potruditi da uspjeh raste u skladu s Bogom. 

Ne treba biti nepovjerljiv prema uspjehu. Uspjeh je sam po sebi izraz priznatog talenta koji nam je Bog dao. Ne zaboravite da je Isus u prispodobi oštro postupao sa slugom koji je pokopao svoj talent (Mt 25,26-28). Trebali bismo iskoristiti svoje talente! Ali, kao i sa svime, način na koji ih koristimo, i čak nudimo, treba pročistiti. Sam glas savjesti nije dovoljan.