Spomendan sv. Bazilija Velikog i Grgura Nazijanskog, biskupa i crkvenih naučitelja
Crkva na današnji dan slavi spomendan dvojice nerazdvojnih prijatelja iz Kapadocije koji su živjeli i djelovali u 4. stoljeću.
Sveti Bazilije Veliki rođen je oko 330. u Cezareji, u obitelji iz koje potječe više svetaca - Bazilijeva baka Makrina, majka Emelija, sestra Makrina mlađa te braća Petar i Grgur Nisenski. Školovao se u Cezareji, Carigradu i Ateni, gdje se sprijateljio s Grgurom Nazijanskim. Po završetku studija povlači se u osamu gdje živi monaškim životom, po uzoru na sestru Makrinu.
Za svećenika ga je zaredio biskup Euzebije, kojega je 370. i naslijedio na mjestu biskupa Cezareje. I sam je Bazilije biskupima postavio brata Grgura i prijatelja Grgura Nazijanskog. Neumorno je brinuo za odgoj svećenika i vjernika te siromašnih i bolesnih. Posvetio se pisanju mnogih teoloških djela, a u njegovo su se pravilo o redovničkom životu ugledali svi veliki utemeljitelji redova. Sv. Bazilija još su za života nazivali Velikim, stoga ga se smatra ocem i utemeljiteljem kršćanskog redovništva na istoku.
Sveti Grgur rodio se oko 329. u Arijanzu, selu nedaleko Nazijanza. Tijekom studija razvio je duboko prijateljstvo sa sv. Bazilijem Velikim, za kojega je rekao da su oni "jedna duša u dva tijela". Za vrijeme sudjelovanja na Drugom ekumenskom saboru 381., izabran je za biskupa u Carigradu. Ubrzo se odrekao te službe i povukao se u osamu, gdje je živio kontemplativnim životom.
Bio je vrstan govornik koji je s velikom vjerom i žarom izlagao Sveto pismo, zbog čega su ga prozvali "Bogoslovom". Pisao je pjesme i epigrame, a očuvano je oko 400 njegovih pjesama i zbirka od 243 pisma, malih stilističkih remek-djela. Utemeljitelj bizantske lirike, posebno je uspješan kao autor autobiografskih pjesama i lirskih himni. Znatno je utjecao i na teološko-filozofsku misao na Zapadu.
