Što su sve poduzeli prethodnici pape Franje
Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. poduzeli su konkretne korake u suočavanju s ovim problemom, ali i svome nasljedniku Franji ostavili već započet posao.
Dvojica prethodnika pape Franje, Ivan Pavao II., danas svetac Katoličke crkve, čiji je pontifikat trajao više od četvrt stoljeća (1978. – 2005.), te Benedikt XVI. (2005. – 2013.), poduzeli su konkretne mjere, donijeli važne dokumente, ali i imali snage susresti se sa žrtvama seksualnog zlostavljanja koje su počinili crkveni službenici i ispričati im se. Time su utrli put trenutačnom poglavaru Katoličke crkve, papi Franji.
Pedofilski skandali, koji se vežu uz Crkvu, u javnosti su se najviše počeli pojavljivati u vrijeme pontifikata pape Poljaka, a sve kao rezultat seksualne revolucije iz 60-ih i 70-ih.
Najvažniji dokument koji je donesen za pontifikata Ivana Pavla II., a koji je vezan uz ovu temu, apostolsko je pismo u obliku motuproprija ''Sacramentorum sanctitatis tutela'' (hrv. Zaštita svetosti sakramenata). Njime se tadašnji Zbor za nauk vjere, danas Dikasterij za nauk vjere, ovlašćuje da u okviru kanonskog prava obrađuje i sudi niz posebno teških zlodjela, što uključuje seksualno zlostavljanje maloljetnika i ranjivih osoba. Prije ovog dokumenta ovom su se problematikom bavili i drugi uredi Rimske kurije. Norme su nekoliko puta bile mijenjane, kako za vrijeme pape Benedikta XVI., tako i za vrijeme pape Franje.
Također, snažno je odjeknuo govor pape Ivana Pavla II., izrečen 2002. prilikom susreta s kardinalima iz Sjedinjenih Američkih Država. Povod susreta upravo je bila javna hajka na sve češće medijske napise vezane uz seksualne skandale koje su počinili pripadnici američkog klera. Tom prigodom Sveti Otac kazao je sljedeće:
''Poput vas, i ja sam duboko ožalošćen činjenicom da su svećenici i redovnici, čiji je poziv pomagati ljudima živjeti svetim životom u Božjim očima, sami prouzročili takvu patnju i sablazan mladima. Zbog velike štete koju su počinili neki svećenici i redovnici, na samu se Crkvu gleda s nepovjerenjem, a mnogi su uvrijeđeni načinom na koji se smatra da su crkveni poglavari postupili u vezi s tim pitanjem. Zlostavljanje koje je uzrokovalo ovu krizu po svim je standardima pogrješno i društvo ga s pravom smatra zločinom; to je također užasan grijeh u Božjim očima. Žrtvama i njihovim obiteljima, gdje god se nalazili, izražavam svoju duboku solidarnost i zabrinutost.''
Tom prigodom Papa je također jasno naglasio kako ljudi trebaju znati da u svećeničkom i redovničkom životu nema mjesta onima koji bi štetili mladima.
Ovi problemi snašli su i papu Benedikta XVI. koji je bio dobro upoznat s ovom tematikom jer je dugi niz godina vršio službu pročelnika Kongregacije za nauk vjere (vatikanskog ministarstva koje je prema dokumentima iz vremena Ivana Pavla II. bilo zaduženo za ove slučajeve). Može se reći kako je njegovu službu upravljanja Crkvom obilježilo suočavanje s ovakvim slučajevima i njihovo rješavanje. Posebnu pažnju javnosti privukla je situacija s Meksikancem Marcialom Macielom Degolladom, osnivačem Kristovih legionara. Godine 2006. Papa Benedikt XVI. uklonio je Degolladoa iz aktivne službe, na temelju rezultata istrage koju je započeo u svojoj prethodnoj ulozi, prije izbora za Papu u travnju 2005. Naređeno mu je "voditi suzdržan život molitve i pokore, odričući se svake javne službe".
Tijekom svojih apostolskih putovanja, posebno u zemlje koje su pogođene ovim događajima (poput SAD-a, Australije, Malte, Ujedinjenog Kraljevstva), susretao se sa žrtvama te tražio ispriku.
Tijekom euharistijskog slavlja, prilikom zatvaranja Svećeničke godine koja je trajala od lipnja 2009. do lipnja sljedeće godine, papa Benedikt XVI. u homiliji je uputio snažne poruke, ali i poticaje koji su išli u smjeru osude pedofilije koju su počinili pripadnici klera.
Kazao je: ''Kako se dogodilo da su baš u ovoj godini radosti zbog sakramenta svećeništva izbili na vidjelo grijesi svećenika – osobito zlostavljanja malenih, u kojima se svećeništvo, čija je zadaća očitovati Božju brigu za naše dobro, pretvara u svoju suštu suprotnost. I mi ustrajno molimo za oproštenje od Boga i od uključenih osoba, obećavajući da ćemo učiniti sve što je moguće da se takvo zlostavljanje više nikada ne ponovi te da ćemo pri primanju muškaraca u svećeničku službu i u njihovoj formaciji učiniti sve što možemo kako bismo odvagnuli autentičnost njihova poziva i nastojali pratiti svećenike na njihovu putu, kako bi ih Gospodin zaštitio i bdio nad njima u teškim situacijama i usred životnih opasnosti.''
Prilikom posjeta ''ad limina apostolorum'' irskih biskupa, zemlje koja je bila izuzetno pogođena ovim zlodjelima, papa Benedikt je poručio kako su rane uzrokovane takvim djelima duboke i hitan je zadatak ponovno izgraditi povjerenje tamo gdje je ono narušeno.
''U vašim trajnim nastojanjima da se učinkovito nosite s ovim problemom, važno je utvrditi istinu o onome što se dogodilo u prošlosti, poduzeti sve potrebne korake da se spriječi ponavljanje, osigurati da se načela pravde u potpunosti poštuju i, prije svega, donijeti ozdravljenje žrtvama i svima onima koji su pogođeni ovim nevjerojatnim zločinima.''
Iako je javnost u više navrata dvojici spomenutih papa spočitavala loše snalaženje, zataškavanje i oklijevanje u borbi i sprječavanju seksualnog zlostavljanja koje su počinili crkveni službenici, brojni dokumenti, odluke, govori, isprike i susreti svjedoče suprotno. Stoga, možemo zaključiti kako su Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. poduzeli konkretne korake u suočavanju s ovim problemom, ali i svome nasljedniku Franji ostavili već započet posao.
***Članak je dio niza ''Crkva koja ranjava'', a objavljen je u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije. Dopušteno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena Autora.***
