Sv. Kvirin, sisački biskup i mučenik
Među najpoznatijim mučenicima iz hrvatskih krajeva spominje se sisački biskup, sv. Kvirin, koji je početkom IV. st. podnio mučeništvo za vrijeme progona kršćana.
Grad Sisak na ušću Kupe u Savu veoma je staro naselje. Iliri su ga zvali ''Segestica'', a Kelti ''Siscia''. U 35. godini poslije Krista našao se pod vlašću Rimljana. U to je doba grad bio središte trgovine i obrta te sjedište Savske Panonije. Posve je razumljivo da je s Rimljanima stiglo i kršćanstvo te da je grad, zbog svoje važnosti, postao i biskupskim sjedištem, prenosi Nedjelja.ba.
Jedan od sisačkih biskupa bio je i sv. Kvirin. Najstariji podatak o njegovu mučeništvu imamo od sv. Jeronima, koji se poziva na ''Kroniku'' Euzebija Cezarejskoga iz 309. ''Martirologij'' sv. Jeronima spominje sv. Kvirina u kontekstu nadnevka 4. lipnja, a govori da je pokopan u Sabariji, u Panoniji, današnji Szombately u Madjarskoj. Negdje početkom V. st. tijelo sv. Kvirina preneseno je u Rim te sahranjeno u mauzoleju Platonia iza apside sv. Sebastijana, na Apijevoj cesti. Njegove su relikvije od prvog dana bile izuzetno tražene.
Najstariji i povijesno prilično prihvatljiv izvještaj o mučeništvu sv. Kvirina govori da je za Dioklecijanova progonstva, po nalogu namjesnika Maksima, bio uhićen. Upravitelj grada Siska, Maksim, dao je zarobiti biskupa Kvirina koji je bježao pred progoniteljima kršćana. Kad je Maksim pitao Kvirina zašto je htio pobjeći, dobio je odgovor: ''Činio sam to po zapovijedi svojega Gospodina koji je rekao: 'Ako vas budu progonili u jednom gradu, bježite u drugi'". Potom je Maksim od biskupa zatražio da ostavi kršćansku vjeru inače će biti mučen i usmrćen. Biskup Kvirin prihvatio je smrt. Bio je izbatinan i bačen u zatvor gdje je obratio čuvara Marcela. Nakon tri dana priveden je pred Amancija, namjesnika Savske Panonije, koji ga je osudio na smrt s kamenom oko vrata i bacanjem u Savu. Kršćani su mu uspjeli naći tijelo te su ga s počastima sahranili.
Svi se izvori slažu da je nadnevak mučeništva 4. lipnja, no nedoumica je godina, pa se spominju čak tri: 303., 305. ili 309.
Njegovo ime latinskog je porijekla i znači: 'naoružan kopljem', ili 'kopljanik'.
Zaštitnik je grada Siska i Sisačke biskupije, grada Krka i Krčke biskupije te jedan od suzaštitnika Zagrebačke nadbiskupije.
