Sveta Antonija Mesina
Antonija Mesina, kći najsurovijega dijela otoka Sardinije, Barbagie, poznatog kao područje odakle potječu opasni zlikovci, dokaz je kako se i u takvom društvu mogu roditi plemeniti, dobri ljudi.
Antonija je rođena 21. lipnja 1919. u mjestu Orgosolo, kraju pastira i seljaka, grubih i oporih obrisa, koji su odmalena odlikovali i Antonijin značaj. Bila je drugo od desetero djece Agostina Mesine i Grazie Rubanu, prenosi nedjelja.ba.
Pohađala je mjesnu katoličku školu u kojoj je primila dobar kršćanski odgoj te naučila živjeti u skladu s načelima Evanđelja, puna ljubavi prema bližnjima i privržena obitelji. Ta je svoja uvjerenja živjela jednostavno, ali odlučno. Stoga njezino odbijanje popustiti pred zavođenjima, a potom i prijetnjama, jednoga nasilnika, nije predstavljalo nikakvu slučajnost, već plod življenja u vjeri i čvrstim uvjerenjima.
Godine 1935., dok se vraćala kući, napao ju je maloljetnik Ignazio Catigu, koji ju je želio silovati, ali ona to nije željela dopustiti te ju je zatukao sa 74 udarca kamenom te je djevojka ubrzo podlegla povredama. Umrla je 17. svibnja 1935.
Blaženom ju je proglasio sveti papa Ivan Pavao II., 4. listopada 1987. Mučenica je čistoće poput sv. Marije Goreti.
Antonija je pripadala skupini mladih koji se ni pod koju cijenu nisu htjeli odreći vlastita dostojanstva i časti, spremni do smrti braniti uvjerenje da postoje darovi koji se ne mogu prinositi ni na jednome žrtveniku. U društvu – gdje se pojedine vrijednosti lako gube, ugušene mentalitetom čiji je cilj posjedovati stvari i ljude, te u njima uživati bez ikakvih granica i skrupula – Antonija je ostala uzor kojemu se valja s nostalgijom obraćati te njime nadahnjivati vlastiti život. Svetica je to koju valja zazivati kako bi vjernici i sami ostali čvrsti u trenutcima donošenja ključnih odluka.
Ime Antonija grčkog je porijekla i znači: 'rođen prije'.
Zaštitnica je žrtava silovanja i mučenica.
