Sveta Elizabeta Portugalska

Elizabeta je rođena u 13. stoljeću kao kći aragonskoga kralja Petra III. i kraljice Konstancije koja je potjecala iz sicilijske kraljevske obitelji. Još kao djevojčica, u dobi od samo dvanaest godina, udana je iz političkih razloga za portugalskoga kralja Dionizija. Brak nije bio plod ljubavi, već rezultat dinastičkih interesa, no Elizabeta je, unatoč tome, s vjerom i poniznošću prihvatila svoju sudbinu.

U tom je braku rodila sina Alfonza, budućeg kralja, i kćer Konstanciju, koja će se udati za kastilskog kralja Ferdinanda IV. Nažalost, brak nije bio sretan  kralj Dionizije bio je poznat po nevjernosti te je imao više izvanbračne veze i djecu s drugim ženama. Elizabeta je sve to podnosila s nevjerojatnom strpljivošću i duhovnom snagom, posvećujući se molitvi, pokori i djelima milosrđa. Iznad svega ju je žalostilo što se tim grijesima vrijeđa Bog, a ne samo ona osobno. Iako izložena poniženju, Elizabeta je pokazivala iznimnu kršćansku velikodušnost, čak je prihvaćala i muževljevu nezakonitu djecu s ljubavlju i brigom. Kad su odnosi između njezina sina Alfonza i kralja Dionizija postali napeti, Elizabeta je odlučno stala između njih i svojim posredovanjem spriječila oružani sukob. Iako je zbog toga nakratko bila prognana, kralj ju je s vremenom vratio i ukazao joj čast kad je shvatio da je postupio nepravedno. Pred kraj Dionizijeva života, Elizabeta ga je osobno njegovala, a njezina pažnja i duhovna prisutnost bili su presudni za njegovu iskrenu pokoru prije smrti. Nakon što je ostala udovica, posvetila se još intenzivnije pomaganju siromašnima. Rasprodala je svoj imetak i dragocjenosti te se priključila franjevačkom Trećem redu. Putovala je na hodočašće u Compostellu, a kasnije se povukla u samostan klarisa u Coimbri. Redovničke zavjete položila je tek na samrti. I u starosti je ostala mirotvorka, zadnji put je intervenirala u sukobu između sina Alfonza i kastilskog kralja Ferdinanda. Umorna od puta, preminula je 4. srpnja 1336. u Estremozu. Pokopana je u Coimbri, a njezin grob ubrzo je postao mjesto molitve i hodočašća. Vjernici su, po njezinu zagovoru, svjedočili mnogim uslišanjima. Papa Urban VIII. proglasio ju je svetom 25. svibnja 1625.

Sveta Elizabeta danas se zaziva u slučajevima ljubomore, nevjere, teških brakova i nepravdi. Smatra se zaštitnicom mira, mirotvoraca, udovica, nevjesti, kraljica, milosrdnih djela, ali i žrtava lažnih optužbi. Posebno je štovana u Coimbri, ali i diljem svijeta u mnogim župama i crkvama koje ju slave kao svoju zaštitnicu.

Devetnica sv. Elizabeti Portugalskoj:

Svaki dan počinje se kratkom uvodnom molitvom:

U Ime Oca, i Sina i Duha Svetoga. Amen.

O, Bože, izvore mira i ljubavi, koji si obdario sv. Elizabetu Portugalsku milošću razrješavanja sukoba!(Navedite svoju molitvenu nakanu, npr. za obitelj, mir ili neku posebnu milost.)

Završite molitvu riječima:

                                                  Daj da postanemo mirotvorci i tako budemo nazvani djecom Božjom.
                                                                                               Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
 

                                                                                                Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu 

                                                                                            Sveta Elizabeto Portugalska, moli za nas!